СРЂ

— 227 —

Napokon iza rata s carevinom austrijskom g. 1809. dubrovačke zemje s Bokom Kotorskom sačinavale su jednu pokrajinu u francuskoj Iliriji, premda Dubrovnik nije zaokružen bio odlukom, koja je sastavjala pokrajine Ilirije na ugovoru u Prezburgu, kada su ustupjene bile te pokrajine. Eto, kako su na silu Francuzi zaposjeli vladu u Dubrovniku. Eto kako je senat vavijek čuvao svoja prava u korist republikanske vlade, cekajući da kucne cas, da bi se nanovo služio istim svojim pravom. 1813. Mjeseca februara (1813) pobudi se nada u Dubrovcanima glede dobijana svoje slobode. Eto se engleška vojska iskrea na otok Lastovo, koji je Dubrovniku pripadao, te protjera francusku stražu a povješa engleške zastave; nu uz to stanovnicima onoga otoka povrati stare dubrovacke zakone. Tako isto engleška vojska zaposjedne tri druga dubrovacka otoka, t. j. Sipan, Lopud i Kalamotu, i tu svoje zastave poredaše, a zakone dubrovacke opet uspostaviše. Po tom prvijeh dana oktobra 1813. nekoji engleški brodovi usidriše se pod Cavtat, a na nima je bio Ab. Brunazzi, austrijski komesar. Vlaho Brna Kaboga, vlastelin dubrovacki, otrag neke dane sretao je engleške brodice po moru, u zalijevu župskome, i iskazivajuci se neprijatejem francuske vlade (premda je do onda služio kao potkonsuo Napuja pod vladom Joakima I.), stane se dopisivati i dogovarati s engleškim vođom, eda bi saznao kakovu novost o ratu. Mnogo su se puta već Englezi iskrcavali u Cavtatu, ali za malo casa, jer su se bojali ostati duje na onoj zemji, gdje prostrani dio Konavala gospoduje, te bi na oružje mogla podignuti silan broj narodne straže i pandura. Neko doba pošto se brodovje engleško onamo usidrilo, zapovjednik istoga kradimice pošaje Kabozi, koji je stanovao u Cavtatu, proglas, koji potpisa isti zapovjednik engleške vojske s kopna, Lowen, sa datumom s Lopuda 10 oktobra, a proglas je upravjen bio Dubrovčanima. Evo mu sadržaja: „Eto se vama približaju austrijske i engleške zastave, da vam povrate slobodu i narodnu neodvisnost. Združite se s nama, e da se vaša zem|a oslobodi pritiska Francuza; spomenite se, Dubrovcani, svojega slavnoga imena, i borite se za sebe same, kako su radili Spanolci i Rusi za slobođu svojega doma."