СРЂ

- 250 —

— Bum — reći ćeš ti — što je ovome! To ti je tako, moj Vlado, a ti znaš da se tijem ne gledam umilit crnoj puliciji kao neki što ne vjeruju ni u palicu, a pričešćuju se kad je najviše naroda u crkvi. Nego, kad izađoh iz crkve i umiješah se med Jepotice, koje dođoše sa svili strana Boke, da prođu oko žrtvenika Gospe i svilenom svojom kosom otaru podanak istoga izlizan pojupcirna vjernika, bio sam opet stari grešnik i pasao oko po vitkom stasu Uubišinih sestara. Pod ruku s doktorom Krilom, kojeg obećali gospođici Irmi prestaviti, šetao sam se po otociću čekajuć pobožne Ruskine, dok izađu iz hrama. Nemu ne rekoli o tome ni rijeci, jer znaš, ja volim presenećene. Taman mi Krile povijedao da si pustio bradu, otkada te ostavila Mici iz Kertnerice (a nemoj se najediti!), kad sretosmo Ruskine s kapetan-I^ubom. Pristupih s Krilom gospođama i prestavih ga. Gospođa Olga i Irma, kao otmene dame, prijatno ga osloviše, a on se zacrveni do uši, promuca nešto i poglednu me kao da me zove u pomoć. Sjećao sam se doktora Krila s universe, da bi mu negova živahnost i duhovitost iščezla, čim bi stupio u društvo gospođa; ali to je bilo davno, još kad bješe „brucoš", nego gle i još je takav: čisto pile u mrežici. ,Budi Bog s nama!" rekoli u sebi, i da neugodnu stanku prekinem, rekoh pokazujuć Krila: — Doktor je vas u poslu! Cas prije prošla mimo nas jedna Peraška, pa mu rekla da je boli zub, a on joj odvratio da ima nova kliješta; pa joj nadodao da ga caskom prepusti meni, dok mi dade recepat za bolest srca. U to se povrati k nama kap. I^iubo, koji je bio pošao da nađe sto pred kafanicom, pa se nakloni po staroj etiketi gospođama i гебе: — Пожалушсн, шербет-медовина! Starom morskom vuku svaka je pristajala, pa i ova, i mi se smijuć posadimo za sto. Kapetan I^ubo, da otvori usta doktoru, reče mu: — Molio bih te, doktore, da mi pošješ historiju Milakovića, znam da je ti imaš. Baš jučer se prepirah s ovim Bošha-