СРЂ

— 282 —

Nesretna lubav odagna Bana u Carigrad, ali svaltako na srec'u srpske knige, jer sigurno on ne bi bio, ostajuci u Dubrovniku, razvio sve svoje sposobnosti, te će srpska kniga zabiježiti Maru Beringuier kao direktnu uzročnicu kniževnoga uspjeha Banova. * Matija Ban rodio se u Dubrovniku 16 decembra 1818. od siromašnijeh roditeja, gdje je svršio nauke gimnasijske, filosofske i pedagoške. Filosofiju je učic< kod čuvenoga Domenikanca oca Maslača, koji ga je i privatno poučavao s namjerom, da ga uvede u red Domenikanaca; u popa Arbanasa učio je pedagogiju. Prvu pjesmu spjevao je g. 1885. Profesor humanitarnijeh nauka 0. Tvrtko predavajući pojeziju bješe naredio jednom, da svaki učenik do izvjesnoga dana sastavi jednu pjesmu bilo na latinskom, bilo na italijanskom, bilo na srpskom jeziku. Kad je prispio određeni dan, svaki je učenik svoju pjesmu pročitao, a kad je Ban svoju svršio, profesor reče: Habemus poetam (imamo pjesnika). Godine 1834. obuče Ban svećeničko odijelo, ali ga poslije dvije godine svuče, nemajući poziva za redovnički stališ. Poslije toga bio je pisar kod jednoga advokata, pa zatim u katastralnoj pisarnici. U ovo vrijeme pada negova nesretna [ubav i negov odlazak iz Dubrovnika u Carigrad. To je bilo god. 1839. Ban u Carigradu dobio je katedru jezika i kniževnosti italijanske u grčkom učilištu na ostrvu Kalhis. Poučavajući učio je sam francuski i grčki, a u jednom drugom francuskom učilištu na istom ostrvu pohađaše predavana iz vojničke znanosti. Pored tolikog zanimana, samoća na ostrvu otežavaše moralne boli r'iegove, te se preseli u Carigrad, gdje dobi istu katedru u poznatom onda francuskom zavodu Bebeka na Bosforu i drugu katedru za povjest i zemjopis u učilištu Lazarista u Gala.ti. Veliku bol podnese, kad primi vijest, da mu se negova obožavana Mare udala. Napokon u nemu prevlada energija, te se oženi u novembru 1841. za mladu Grkinu Margaritu Markoisi, koja se u n bješe smrtno zalubila. S nom je porodio sedmero djece, koja mu sva pomriješe osim jedne kćeri udate za srpskoga slikara Stefana Todorovića, koji je g. 1900. slavio бО-godišnicu svoga umjetničkog rada.