СРЂ

— 822

USPOMENE o ustanku u dubrovačkoj zemlji g. 1813. i 1814. (NnstavHk) (2> Onaj cas se odabraše dvadeset i pet Konav]ana, kapetan Moretti bi prisijen da nakiti pismo odanosti na zapovjednika engleskoga, te odmali krenuše put Boko Kotorske. Lijepo ili primiše na engleskom brodu „Baccante" i otpustiše s obezbjednijem pismom zapovjednika Hoste-a i kapetana Lowen-a. U tom je pismu bilo kazano, da su Konavli pod zaštitom vlasti, koje su se združile da rade u zajedničkom poslu. Obećaše također Konavlanima, da će poslati oružane л-ојвке, da cuva lcotar konavoski, i napokon ih nukahu, da im predadu žandarme francuske, koji su bili u konavoskom manastiru. Vratiše se Konav|ani na Debeli Brijeg i ciniše procitati kapetanu pandurskomu što su odlucili i postigli od zapovjednika engleskijeh. Naložiše kapetanu, da s te stope krene sa svojijem pandurima; raspustiše sve straže zauzete od narođne obrane; ali velikodušno obavijestiše žandarme francuske i pulcovnika narodne straže Petra Papi, koji je bio s ovijem, da prtjaju na miru iz toga kraja. Doista pukovnik Papi povede odmah sve žandare natrag u Dubrovnik. Više u Konavlima nije bilo ni sjene vlade ni oružane sile francuske. Sve bijaše mirno; ali Englezi nikako da se prekažu u Konavlima, kao što bijahu obećali. Već Konavjani počeše klonuti duhom, i sam markiz Bona uviđaše pogibao, u koju se bijaše s hima uvalio. Cetiri dana docnije vlada francuska litjede da tačno upozna namjere Ivonavjana, i doznavši da ni jedan Englez nije tamo stigao, opremi opet u Konavle pukovnika Papi. Ovaj odmah izda naredbu, da se obnavja narodna straža i panduri; heki se Konavjani pokoriše toj naredbi. U isto doba civilna uprava naredi kaznacu od Plocica, da radi utjerana zemhšnog poreza proda neke stvari vlasnikii Konavlana, te pošaje oglase za tu dražbu u ime cara Napoleona. Stanovnici kaznacine Ploćica ne znaju više na. koju će stranu, te hoće još da cuju mnijene markiza Bone. Ovaj sveđ