СРЂ

— 323

postojan u pređuzetom pothvatu stavi im živo pred oci, da bi se Englezi rasrdili i da bi bili kadri poharati iz osvete cijele Koriavle, kad bi se Konavlani, pošto su zaiskali zaštitu saveznijeh vlasti, usudili lijepiti i nadaje ime Napoleonovo i dopustiti da mu se plaća i pare poreza na zemlu u Konavlima. Gospodin ih Bona dakle uputi, da obavijeste zapovjednika engleskoga o tom novom dogođaju i da poša]u k nemu još koga, da mu predoci pogibao u koju su pali. Taj svjet bi prihvaćen; odmah se na Grudi sasta zbor poglavica konavoskijeh, da se dogovore o novom poslanstvu. Predloži se gospodinu Boni, da pode on glavom na sastanak zapovjedniku engleskomu, kao vođa poslanstva konavoskoga, i da mu razloži potrebe i že]e svega onoga naroda. On se poboja, da Francuzi ne svale bijes svoje osvete na hegovu porodicu, te bijaše još ostala u blizini grada Dubrovnika, te iz slabosti se ne primi. Konavjani ne će da se prignu na te razloge. Mi smo već jednom išli, vele oni gospodinu Boni, ali zaludu; mi ne znamo s nima govoriti, dođite dakle, i mi ćemo moliti zapovjednika engleskoga, da vi budete imenovan namjesnikom u Konavlima. Markiza Bonu ganu u živo tolika privrženost Konavjana; zahvali im i ne nmjede se primiti; na svrhu obeća, da će napisati spomenieu zapovjedniku engleskomu u ime naroda konavoskoga a u smislu kako su oni že|eli. Na svaki lijepi nacin na svrhu ih nagovori, da je to dovojno, te da oni sami ponesu i predadu. Sastavivši doista spomenicu u duhu engleskoga proglasa od 10 oktobra, markiz Bona pošaje to novo izaslanstvo konavosko zapovjedniku Hoste-u u Boci Kotorskoj. Tom je spomenicom cio narod konavoski otvoreno tražio: ,,da bude prim]en pod zaštitu saveznijeh vlasti; zahvajivalo se Englezima na nihovom zauzimanu za obnovjcne drevne slobode Dubrovnika; spominalo se još, da se naša republika nije nikad odrekla svojijeh prava, i tražilo se na svrliu, da se u Konavlima opet uvedu stari dubrovacki zakoni, dok cijela država ove republike ne preuzme stari ustav. Među tijem u Cavtatu zadavaše straha potmuli glas, da će mlađi judi narodne straže bit odvedeni u Dubrovnik, da cuvaju one tvrdave. To silno uznemiri sve stanovnike; svi, čak