СРЂ

— 328 -

А i na plavome nebu sunee toplo i prijatno; oko tebe vazduli svjež i eist; po zemji i drvetu, svuđa nežno zelenilo proklijaloga lišća; a dole, pod nogama tvojim, sjajno i bistro more puklo u svoj svojoj beskrajnosti, pa i ono cisto uzelo na se izgled kao da se raduje ovakome divnome danu božjem. Po negovoj mirnoj površini plove tamo amo ladiee i camci, ostavlajući da se velike prekomorske lađe, natovarene bogato, gube beskrajnim vidikom. Đok, bliže obali, po koja barka tek projuri puna bujne mlađosti, što u smijehu i pjesmi juri pucajući na lakokrile galebe; galebi pak bježe i vitlaju sitnije ribice; ribice opet bježe i jure za bubama i crvima; dok ovi gone i utamanuju jedan drugoga i t. d. i t. d. — Jednom rijeci: život! I toga dana, šetajući pored mora, nadoh se pored jedne ohronule, sniske zidine obrasle s jedne i s druge strane velikim bod|ikavim alojem. S one strane provirivahu nedaleko od zida vrhovi mirisavih grancica rascvjetane — lavorike. U mene srce mal da ne zakuca brže; prvi put vidjeli drvo čuvene lavorike, i još u evijetu! Lavorika, o kojoj toliko učih, o kojoj toliko nili vječito snijeva, od koje spleten jedan prost vijenac — miš|ah — mora da ima toliko ogromnu vrijednost, kada su najveći vještaci i svi drugi trudbenici za sve svoje muke i podvige nagrađivani ciglo jednim vijencem lavorovih grančica. (Tako bar khige kažu). Našav se sam samcat, riješih se da otkinem koju granč ; ?.u ove negdane svoje snitve. Ta ko još i nije snijevao lavorovo lišće, barem u doba mlado i gimnazijsko (a boj se i kašne), kada se krišom pisali i klepali stiliovi! A još ovako: jevtino i neopaženo! Istina, moj razum, ili tačnije: nazori, obrazovane dato mome razumu, protive se tome: — krada! Ali najzađ, što mari!? Zar nije i većina }udi poštena samo dotle, dok mora. Dokaz su tome — tolike sveske krivičnih, kaznenih i drugih zakonika! Najposlije, i sam pojam o poštenu, o zlu i dobrome, stvar je relativna, a nikako nešto apsolutno. Stvoren čovjekom, dakle ga čovjek može i mijenati. (Inače kako bi bilo pošteno i dozvojeno ugaziti u tud dom, na pr. mirnih Bura i Kineza, op|ačkati ih, ubijati i još time zaslužiti slavu i lavorike?! Ali rekoh, pojam poštena ili tačnije rečeno, hegovo tu-