СРЂ

— 342 -

Doktor Krile jedva je bio sio za moj sto, kađ počeše mužari isred planine, gdje je crkva Gospi podignuta, da pucnavom jav|ajn vjernicima po cijelom zajevu, da ih nekrvna žrtva blagosivje. Svi se podigosmo i poskidasmo ldobuke, neke dame i poklekoše; i najboli bi mi utisak taj trenutak ostavio, da ne opazih za drugim stolom nekog ulizanog kavaliru, koji se je prvi podigao, a onda iz velike bogojubnosti motrio naokolo, je li se svak digao sa stolice. Malo za tijem poce da udara vojnički orhestar. I^epotice se bile vratile iz crkve i počela šetna. Irma se šetala s Marinom Filipovnom, a ja sam igrao ulogu elefanta doktoru Krilu. Ni onaj vojnički časnik nije falio, i u brzo poče fiksirane izmedu iiega i Krila. Uzalud sam opominao Krila, da se malme ćorava posla; a kada me ne htio poslušati, te ja rekao da idem kući, on mi suho otkresa, da se nije nadao od mene, da ću ga sama ostaviti u takovom času. Kad mi on to reče, ostavi me flegma, a krv udari u obraze, pa se odlučih da istrajem do kraja. I da ti skratim, dogodilo se što se imalo dogođiti. Kad je zamračilo, a tisuću svijeća s prozora prčanskijeh đvoraca rasvjetjivalo šetnu, skresa ti moj Krile u brk suparniku, kada je mimo nega prolazio: „Bagage!" Ovaj ne budi lijen, pa odmah za sabju, nego mu je drug uhvati za balčak, i tu se uz epitete izmijeniše samo vizitne karte. To se dogodilo ispred one crkve, što se gradi evo stotinu godina, a još se sagradila nije, pa jer je tu malo ili ništa šethe bilo, skoro niko taj sukob nije ni opazio. * * * Zadana riječ mi ne dopušta čak ni tebi da pripovjedim što se daje dogodilo; samo ću ti ono reći, što je ovdje svak vidio i govori. Jova i mene viđevarf) se po Ivotoru preko našeg običaja tri bijela dana, a četvrtog Krile je hodio povezane lijeve ruke (znaš, on je levoruk), da obavja svoj liječnički posao. Onaj vojnički časnik ne vida se na dvoru. Neko je od oficira nešto o tom pred kafanom šušnuo, pa se stvorilo o tome sto kombinacija, i to tim čudnijih, što svijet ne zna, što je u stvari bilo.