СРЂ

— 841 —

бе gospođa Ancte, da se i doktor Krile vraća kući istim cvijetkom iz istih ruka okieen, s tom samo razlikom, što se oficiru evijotak s prozora spusti, a Krilu u ruke đaje. To ti je moj Vlado vraška igra! Sve me je strah, da će i negovoj majci seoske žeue brzo početi nositi [ekovito bije, da mu lijeci mađiju. Blažen ti koji, kada te Mici više ne će, promijeniš je s Lujizom. Scrvus! Tvoj Ivo. D. 17 septembra 1898. Dragi Vlađo! Primio sam tvoje pismo, kao odgovor na moje d. d. 7 o. m. Tvoji su savjeti razložiti, ali ih ja nijesam mogao primijeniti, jer i da sam sve što mi pišeš rekao Krilu, on mi ne bi vjerovao, nego bi bio promislio, da sam lubomoran radi Irme, i lako da bismo se bili juto zavadili. A sada slušaj! Na vaš mali Gospodin dan po podne bio sam se odvezao na Prčan i zasio u kafani pred općinskim domom, pa бекао cla pocne šetna i glazba. Iz mog zakutka vidio sam proći put crkve konta Andra sa sestrom i Slavjom. I konteša Mare, majka konta Krsta, bila je u nihovom društvu. Opazio sam, da je konte Andro s osobitom pažnom pomogao konteši Mari stupiti iz lađice na stepenice nasipa, kao i pocasno mjesto, koje joj je on dao u svom društvu. Gospođica Slavja, bljeđa no obićno, smilim, prirođenim joj dostojanstvom, stupalajeuza tetku držeći u ruci kitu cvijeća, koju je kašne namijenila na oltaru Bogorodice, tako da se ne namjena nije slagala sa želom henog oca. I tvoju dobru majku vidio sam proći put crkve u društvu lijepih djevojčica, koje ona taj dan, nezin imendan, po svršenom u crkvi blagoslovu s limunatom casti. Te djevojćice nijesu ucile u kakvom ženskom institutu, ali moram da priznam, da se znadu boje i u otmenom društvu i u svojoj kuhini okretati, nego li one, koje su ćetiri ili pet godina bile u kakvom koledu. Sjedio sam motreći prolaznike, a sve je više svijeta pridolazilo iz okolnih mjesta, neko parobrodićem, a neko lađicom.