СРЂ

— 340 —

glavom pa јабе udrio nogom o tle. Najednom se zaustavi, pokaza na baštu pred nečijim đvorcem, iz koje đopiraše miomiris cvijeea, i drlicućim glasom rece: „Jest, sjećam se one iz JBeca, ali ovdje ruza miriše jače, a gazija i čemin još da(e miri!" Meni se na te riječi zaveza jezik; nego za danas dosta! Šaku ruke od tvog Iva.

D. 7 septembra 1898. Dragi Vlado ! Jučer po sunčanom zalazu bio sam izašao da se igalom prošetam, i taman sam s nasipa motrio, kako ribari potežu mrežu na kraj, kad se moj „Pluto" oglasi. Okrenub se da vidim šta je, a kad tamo on lajući skace oko gospođice Irme, koja iđaše u društvu svoje majke, Marine Filipovne, konte Andra i kćeri mu Slavje. Gospođa Olga bila je da s Irmom odvrati posjetu kontu Andru, a on ih sada pratio do vaše crkve, e da im još za vidjelice pokaže dragocjenosti, koje su svjedok blagostana Boke pod Venecijom. Iz oci Marine Filipovne, koja se poslije nego ih pozdravih dva tri puta prema meni okrenula, kao da bi gledala ribare, vrcale su iskre, koje znače za nekoga mnogo, a za mene ništa. I Irma me ošinula pogledom svojih transteverinsldli oci, kao da me radi nečesa kori. „Milena moja", rekoh u sebi, „đoktora Krila ćeš moći da varaš, ali ja već izucih tu igru oci!" i poglednuh put Perasta. Od Dražinvrta približavala se lađica. Odmah posumnjah da je u noj doktor Krile, i nijesam se prevario, jer se on malo kašne iskrcao pred mojim stanom. Da nije ta posjeta lih meni bila namijenena, lako ćeš pogoditi. i ako se on do kasno u noći kod mene zadržao. Krile se cisto izmijenio. Strah me je da Irma, pod utjecajem Marine Filipovne, ne đovede neiskusnog u ljubavi Krila, da on još izazove na megdan onog vojničkog casnika. Krile mi je povijedao, kako ovaj svaki dan po podne na konju dojaši iz Kotora do u Stoliv, gđje se bani ispred Irminih dvora. I ako me Krile drži za pouzdana prijateja, samo mi to rece; ali ja saznali od kapetan-I^ubove gospođe, da se taj oficir vraća iz Stoliva svaki put okićen zimbelinom. Još mi re-