СРЂ

- 413 —

više pouzdana i hrabrosti naši ustaše, te zahtijevahu, da se nasrne na sam grad. Grof Kaboga, da im pogodi, pođe na brod kapetana H6ste-a i zaište topova i gebane. Primiše ga prezirno i uvredjivo, te mu ne dadoše ništa od onoga što je tražio; ali u isto doba onaj zapovjednik pošaje okrepe našijem ustašama. Poslije toga kapetan Hoste dade prilijepiti po cijeloj državi dubrovackoj proglas, potpisan od nega, u kome govoraše: „Da predinet negovog preduzeca nije da uredi ta mjesta, već da istjera iz tih krajeva vojsku francusku. Kad to učini, da će otputovati, da se pridruži svome admiraju. Sto se tiče zastave dubrovacke, da to pitane ne može za sad rješavati; ali da će ona, dakako, biti poštovana od Engleza kao zastava vlasti zaraćene s vladom francuskom. Iza kako je objavio ovaj proglas, napusti naše ustaše i krene na opsjedane Bolce Ivotorske. Va|alo je da Dubrovčani krive samo častohlep].e svoga poglavice, što su izgubili tako vajanu potporu u svom preduzeću. Teške rane ne dopustiše markizu Pijerku Boni da daje učestvuje u kakvom poslu. Nega je svak žalio. Negova revnost i pažha uzdržavaše zapt među ustašama, i odmali se razabere, da je nehajstvo Kaboge, a sumhalo se da je po srijedi i kakav nečisti interes, bilo uzrok raspuštenosti, grabeža, nasija, te su ih kasnije ustaše vršili na čejadi i imahu nesretnijeh stanovnika predgrađa. Svi ovi, po naredbi izdanoj od onog zapovjednika, moradoše napustiti svoje kuće i povući se u Gruž, pošto su ili uvjerili, da će jamčiti i braniti hihovo imane. Medu tijem svaku noć čete ustaša pjačkahu što god bi im do ruka došlo, i sve spremahu u Gruž, pod očima samoga Kaboge, a da on nije nikad nastojao da to zapriječi ili da otkrije zločinske spreme. Mojaliu ga i kumjahu stanovniei predgrađa, da oni sami prenesu svoje stvari u Gruž, ali im on to nikako ne litjede dopustiti. Mržna i kletve nesretnika padaliu na Kabogu. Ali nemu ostajaše privrženost oružanijeli Judi, čiju je razuzdanost ili štitio ili u najmanu ruku otvoreno trpio. Među tijem kapetan Lowen dohrli iz Cavtata, iza bitke od 9 Dećembra, i pojača naše u Gružu su pedeset Judi vojske engleske i sa dvije male ubojne lađe, kojijem zapovijedaše. Trajalo je tako preko eijelog mjeseca Dećembra najuže podsjedane grada i utvrda dubrovačkijeh, a među tijem, pošto