СРЂ

— 412 —

USPOMENE o ustanku u dubrovačkoj zemlji g. 1813. i 1814. (Nastavak) (4) Među tijem iz vrata od Ploča izlažaše cijela posada gradska i zauzimaše brdo, da se surva na luku grušku. Slueajno bdijaše markiz Pijerko Bona; i hoteći pregledati naše straže srote dva odbjegla Hrvata, koji potpomoženi noc'u bijalm se odijelili od neprijatela. Ovi mu čisto i bistro kazaše, da su Francuzi već izašli iz grada i da će ili taj čas napasti. Otrca gospodin Bona da probudi Kabogu, poleti da sakupi našu vojsku, koja se nalažaše u raznim konacima, i sve se spremi za ocajnu obranu na našem glavnom stanu, gdje se jedva moglo iskupiti pedeset Judi oružanih samo puškama. U toliko neprijatel bijaše sišao u Gruž i već bijaše opkolio i napao sa беtrsta ]uđi na kuću i zaravanak kneza Sorga, gdje se bio smjestio naš glavni stan. Za dobra cetiri sahata trajalo je neprestano vrlo uporno puškarane. Nije teško prosuditi odlućnost, kojom se svaki od ustaša borio; ali osobito su se istakli u obrani gospodin Mato Milić, kapetan narodne straže cavtatsko, i brat mu Miho. Neiskazana je bila hrabrost nihova. Pri osvitku dana, pojavi se na putu od Konala šaka Rječana, pucajući iz pušaka i vičući pobjeđa. Markiz Marcij Bona stade juriti kroz sobe, tražeći namjesnika Kabogu, da mu javi za pomoć koja stizaše; ali ga nađe već zabijena i sasvijem klonula. Tad se svak ohrabri, pa i sam Kaboga, uz pomoć svoga sluge Glavana, stade pucati iz puške, izlažući na taj način svoj život kuršumima neprijatejskijem. U taj čas neprijate] bi suzbijen, te ostavi i mrtvijeh i ranenijeh i zasužnenijeh. Mi izgubismo samo dva čovjeka, a Markiz Pijerko Bona, koji se izvrgavao svakoj pogibli, dopade teškijeh rana. Ceta ustaša, pod zapovijedi pukovnika kneza Natali, na visovima iza brda, nije mogla poteći u pomoć onijem u Gružu, jer od neprestane vatre s carske tvrdave ne mogaše čuti onaj napadaj u Gružu, a u isto doba bojazan od napadaja na h držaše zabavjena ovoga vrijednog i nenatkrijivog rodo|uba. Kapetan Hoste, koji je iz konala kalamotslcog vidio jasno napadaj na Gruž, nije se ni makao. Iza ovoga okršaja stekoše