СРЂ

— 421 —

Suncu. — Posvećeno D. M. O sunce, sunce, o žarko sunce, Što na nebu tako divno sjaješ, Milo si mi, ja te obožavam, Јег mi tužnu ti života daješ! Ti mi bistriš pamet, duh izdižeš Do visina, do domaje tvoje, Kad te gledam, kad te razabiram, Srce moje himnu tebi poje; Teške misli kad me ponapanu Dižuć' srcu mira zaklonište, Onda, sunce, zagledam li tebe, Zadobijem skromno utočištel Za to, sunce, i na daje sjaji, Ne zalazi nikad porad mene; A zađeš li,.... tada mog života Cv'jetak mladi moraće da ve'ne! 13 aprila 1903. Abećedović. iT U samoći. Vedro nebo, gusto grmje, st'jene Sve bi гекб, da mi milo zbore: U samoci da je živjet slatko, Tuna da se pjesma mira ore! To pomotrim, pa razmišjam mirno Lijepa li je priroda nam majka, Divna li je, багпа, i još onda Kad zamukne }udi b'jesna hajka! Samoća! ah, pa da slatka nije Riječ ova! Iz he slatkost tece, Prozboriš je, usta puna slasti, Istruđeno srce mira stede!