СРЂ

— 393 —

је ne rješavaju grijeha, pređstavjaju nam ipak u sroznijoj slici nezinog tirana i osjetjiviju |uclsku nezahvalnost. Kad je Eduard IV. preminuo, naslijedi ga negov brat Rihard. Ovaj, a ne zna se tome pravi uzrok, tužio je Ivanku zajedno s Edvardovom zaručnicom, kao sjedbenice praznovjerja. Kad mu nije pošlo za rukom da ih osudi, da iskali svoj gnev, tuži Ivanku pred crkveni sud zbog prejupstva. Tiran je liši nezinijeh dobara, a svoj grijeh morala je ispovidjeti u prisustvu naroda, pred prostranom Pavlovom crkvom. Na Pavlov Trg bila je dovedena nesretna Ivanka. Ona, koja se je negda okružena krajevskijem sjajem pokazivala na dvorskijem zabavama, praćena ovacijama aristokratskoga svijeta. Tu zaplakana i osamjena, pred mnoštvom naroda svakoga staleža, ispovidjela je svoj grijeh. Niko od tolikijeh, koje je ona za sretnijeh vremena branila i tješila, nije se našao da hu obrani. — Jadna Ivanko! Koliko groznijeh uspomena nije raskidalo tvoje plemenito srce?! Nesretna, napuštena, našla si mira u svojemu grobu, nad kojim niko nije suze prolio, pojupca utisnuo i spomen položio! Samo slavuj slaže turobnu pjesmu i uvehla ruža potsjeća na tvoju Hepotu. Ali tvoja uspomena jošter je živa, najboji dokaz nestalne sreće i okrutne nezahA r alnosti Judstva. Dubrovnik 4jo 1093. iiT DANIELE CORTIS. (5) R O Н A М. Napisao Antonio Fogazzaro. Prevođ з italijanskoga auktorovom prlvolom. Glava V. 2a n, za n! Malcanton i konte Perlotti zaustaviše se ispod Jeleninog prozora da zakucaju na zatvorene kapke d.ra Grigiola, koji je spavao u prizemju. Jelena se odaleči s prozora odlučnim pokretom. Stavi na glavu klobuk, navuce rukavice, ode svojoj majci, koja je još spavala, te joj bez okolišana izjavi, da mora