СРЂ

— 450 —

u svakoj riječi činilo mi se, sudeći po izrazu grofičina lica, da je ona nalazila aluziju na svoju prošlost. Za iiu je bila kao okrutna agonija konačne smrti. Negdašne iluzije staroga Stankara, ganutjivi prizor između Stifelija i Line i vijest o dvoboju među pukovnikom i Rafaelom malo po malo raskidahu srce nesretne grofice, te na riječi: ,.Chi poteva il disonore Bivelar, estinto e gia."') pade onesviješćena na stolicu. Ova stvar nije prošla neopažena, a glas od lože do lože dopi'o je i do partera, e je groficu Stelio snašlo zlo. Povrativši se k sebi, gonetala je šta joj se dogodilo, i bacivši pogled na mnoštvo, okrenuto prema nezinoj loži, na рб glasa progovori: — Oh, Bože, šta mi se dogodilo? Na taj upit grof ne odgovori, već uhvativši je ispod ruke izvede je izvan pozorišta na svjež vazduh. Ovaj je prizor još više potresao duhom nesretne Florencije. Emila nije bilo žaliti, on barem nije više trpio. I slijedeće dvije večeri predstavjao se opet Stiffelio, a grofica se nalazila u istoj loži, podvržena istoj muci; ona je ipak podnosila većom odvažnošću svoju bol, jer nijesam opazio ni jedne suze na nezinom licu, niti čuo kakvog uzdaha iz nezinijeh grudi. Ali nezino je lice odavalo unutrnu borbu. — A je li se grof tome dosjetio? upitah prijateja. — Ne znam, odgovori mi Ivan; on se je uvijek iskazivao studen i nepristupačan. Da ti iskreno kažem, ja sumnam, da je grof, po smišjenom planu, vodio na silu groficu u pozorište svaki put, kada bi se prekazivalo isto djelo; a ova moja sumna, cijenim, da je vrlo vjerojatna. Svakako, grofica je bila nevina žrtva negove okrutnosti. Evo ti, dragi prijate]u, žalosne povjesnice one nesretne žene, koja svoj život provodi u boli i mukama; ne će nestati onog dana, kada je sile ostave i srce prestane kucati, a uvjeren sam. da se ne će potužiti niti drugome očitovati pravi uzrok svoje boli. Ona je nevina žrtva čiste savijesti.

') Ko je mogao otkriti sramotu, taj je yeć umro.