СРЂ

— 525 —

Daniele Cortis Lvgano — Hdtel du Panorama. „Protivna štampa objelodanuje tvoje privatno pismo olcriv„lujući te da pripadaš klerikalnoj stranci. Velik ntisak. Sutra ,,će ovdje biti izborna sknpština na uru po podne. Dođi ili od„govori telegramom koji će se moći objelodaniti. Sajem novine. B. Najprvi vlak za Milan odlazio je do tri četvrti od ure. Cortis na vrat na nos nabaci pisamce za majku i ovaj telegrafični odgovor gospodinu B.: „Biću tamo sutra u jutro na 11V 2 Cortis." Za tim pokupi žurno svoju robu i stigne na stanicu, kad su putnici već ulazili u vlak. „Fertig" viknu vlakovođa. Cortis do onoga ča»a ne misjaše već da ne izgubi vlak. Netom uđe, vidje se u dvorani izborne skupštine, pred prijate|ima preplašenim i namrgođenim, možda i pred podrugjivim protivnicima, sam, napadnut vlastitim oružjem, riječima koje još ne poznavaše, ali koje je za stalno on napisao ko zna gdje, ko zna kad, ali koje su bile za cijelo iskrene, ne raspoložen nikad ni na kakvo izvlačenje, ni na kakvo poricane, ni na kakvu podlost, prisfien zametnuti boj pod novom zastavom, u drugom vremenu i na drugom mjestu nego bi bio htio. Vidje sve to i osjeti, gdje mu u isto doba pritječe u moždani i u prsi val životne vatre; oćuti duh jači nego igda, i pruživši se s nekakvom lavlom nehajnošću na sjedalo od crvenog baršuna, odgovori mišju konduktoru: — Dobro je, gotov! Prolazeći mostom koji jaše nad pute}kom, prevali časkom u misli onaj poznati put, ali ne stigne gore do kućice s crvenom ogradom, gdje su se do malo ura imale objasniti strane riječi, prsnuti tužbe bačene u vazduh. Negova se misao odmah vrati na gvozdeni put, koji ga je vodio k ciju. U toliko se vode na istoku, crne od vjetra, širahu, protezahu do|e do dalekog podnožja poznate dolomitske liridi, koja se lagano pomajala iza drugih brda i raskrivala se cijela ispred Cortisa, sve do strahovitog rta, kao primjer stojne smjelosti.