СРЂ

— .527 —

boga imenovati, i koji će se brinuti o financijskim potrebama opsjednutijeh. Milutinovic' bijaše zbi]a zaiskao novaca u posjednika dubrovačkijeli; tako bi Kaboga bio робео opet raditi bez ovlaštena Milutinovićeva, kojemu nužda ne dopuštaše da se opre, i tako bi se bila postavila neka vlast, koja bi se mogla malo po malo zakonito umiješati i u politicke poslove svoje otagbine. Kaboga je odgađao da učini taj korak, pa i da ga predloži generalu, dok vraćajući se s pregovarana sa Milutinovićem, one iste veceri kad je ovaj bio došao iz Boke Ivotorske, kažući se iznuren, reče : počinem razabirati, da se treba boriti ili pokloniti. Ne mogne se više uzdržati gosp. Bona, već zatraži od Kaboge, da se odmali sazovu sva vlastela, pa da svaki od nih riješi o interesima narodnijem u tako teškijem prilikama. Casnici engleski i ono malo vlastele, te se nalažaše u našem glavnom stanu, podupriješe prijeđlog markiza Bona. Kaboga, sasvijem da još nosaše naslov namjesnika republike dubrovačke, ne htjede narediti, da se skupe vlastela, koja sama imađahu pravo da sastave aristokratsku vladu.*) Tad markiz Bona onim pravom, koje mu nadahnivaše samo rodojubje i negovo plemstvo, izjavi otvoreno, da će on sam sazvati vlastelu. I zbija ujedno s gosp. Pavlom Nikolom knezom Gozze obiđe svu državu dubrovačku i pozove svakoga vlastelina na opću skupštinu. U noći od 18 januara pode mu za rukom držati sjednicu u Rijeci, u kući kneza Đorđi. Vlastela sva u jedan glas žejahu znati, kako stvari stoje. Markiz Prano Bona prekaže im opet sve što mu bješe rekao i savjetovao admiral engleski; prekaže nade za uskrsnuće naše republike, koje se mogaliu izvesti iz vijesti o uspostavjenu drugih starih vlada, za što se u Dubrovniku još nije znalo; prekaže također nade, koje je pobirao iz prepiske sa svojim ocem, gosp. marki-

*) U ostalom treba ovdje opaziti, da je puk, koji se bio pobuuio u gradu protiv Franeuza i u žijim su već rukama bile tvrtave i kjuei građski, tražio ustav aristodemokratski, koji je bio uajpodesuiji za narod, jer bi se tako stranke združile i osnovala republika na čvrstoj podlozi narodue neodvisnosti. To je bila že}a svijeli rodojuba, ali franouski general Montriehard, pošto je bio već sklopio predaju sa saveznioima, ueini na taj naoin da se izjalove rodojubue nakane za upostavjanem neodvisne republike dubrovačke, koja bi tako bila mogla uživati zaštitu saveznika isto kao slobodni grad Krakov.