СРЂ

— 5Б0 —

nizovano izdane „mlade Nemaeke", 1 ) propovijedahu poput ove odstup od tradicionalnili, filistarskili moralnih načela; udarahu na crkvene dogme ili ili ismijavahu; napokon pak izađoše na vidjelo s očitim simpatijama za revolueionarni radenieki pokret. Nužna je pošjedica bila, da su oni kao poborniei još nepriznatih umjetnickili teorija — a uz to još revolucionarnim duliom zadahnuti — morali svoje radove u oeima savremenika diskreditovati, a uz to još od filistarske štampe nemilosrdan napadaj izdržati. Čitajuei objektivno prvu manifestaciju moderniii liricara, koja je god. 1885. ugledala svijet pod imenom: „Moderne Diehtercharaktere" (moderni pjesnicki harakteri) — moramo priznati, da su ovi mladi pjesnici biii prožeti silnim zanosom. No ove velike rijeci zvuee katkad frazeološki, ali pri svem tom blista se u pjesmama mladih zanešenaka livale vrijedna nit istinskog odušev|ena. Ako pokušamo porediti današhe moderne almanahe s onom prvom antologijom, to će poredba ispasti bez sirame u prilog potone. Današhe su zbirke u svojoj cjelini žigosane staračkim pečatom. Izuzevši malobrojne pokušaje zdravog i jakog genija, bode nas u oei masa ishitrenih pokušaja, koji su vrlo eesto u pravom smislu rijeci: „bezukusni". Potpuno je pojmfivo i opravdano nastojane mladi liricara, da stvore nove i jake tonove, koji bi se oprli truležu, što je prijetio, da će ovladati u nemačkoj lirici. Današhe grčevito nastojane, da se ispipaju novi efekti; današni lov na originalnost a tout prix ne pokazuje nikakova zdrava i opravdana umjetničkog rada, nego odurnu taštinu nadute virtuoznosti; danas nema snažne osebenosti — ovladala je potpuna nemoć (impotencija)! Nama je vrlo dobro poznato, da svaki pravi liričar mora biti individualnost, ali se pjesnička individualnost mora odreći istraživaha liarakternih oznaka na apsurdnostima! Nazorima i nastojanu mladih liričara pos|edno t.rećine 19-og stojeća bila je podlogom vrlo pravedna misao. Nihova je zvijezda predvodnica neoborivi zakon: pjesnik ne smije biti svag-

') Skoro u isto vrijeme, kad se g'od. 1830. na novo budio politički život, vidimo i u riemackoj literaturi na novo: „Sturm und Drang". Slobodniji so život traži u crkvi i u državi! Ugled romantieko škole propada, a dubovi se opet dadoše pod francusko okrije. Na čelu su ovog' revolucionarnog pokreta stajali nekolicina pisaca, koji su obično poznati pod imenom: „Junges Deutschland",