СРЂ

— 552 —

govi stihovi puni pjesničkog poleta, — ali katkad ga ipak izdade snaga, čitalac i neliotice osjeti, koiiko je muke pjesnik utrošio u svoje djelo. No pri svem tom prikazuje nam se ipak Konradi prema Ritershauzu, Hopfenu, Volfu, Baumbahu i dr. kao div prema patuljcima. Također s misaone strane nije Konradijeva pojezija izbistrena. On je rano umio, ali sumnam, da bi i za života ikada svoje nazore izbistrio. Pjesnicki su mu produkti odsjevi osjećaja i raspoložena. Neugodno je dirnut pokvarenošću društva, ona ga uzbuđuje — no ipak osjeća, da je i on istom zaražen, da je i sam nen produkat. Konradijeva duša nalazi vesele u užitku, ali brzo se pjesnik pita: „Wo sind sie geliebten, meine unschuldigen Kinderaugen?" Bio je nesposoban da odoli primamhvim zvucima culnog uživana, pa radi toga često sam sebi gorko predbacuje. Razliku između negovog idealnog nastojana i realnog čulnog uživana uzima za temejni kamen svojim: „grešnikovim pjesmama". U nima se Konradi često puta dotakne svojom nežnom rukom najosjetjivije žice, pa nam proizvede tako umilne zvuke, kakovih nije još nikad čula hemačka muza. Premda nam sam Konradi u jednoj pjesmi govori o svojoj pjesničkoj vrijednosti, ipak ga radi toga ne smijemo osuđivati. U toj pjesmi veli, da će on poput meteora juriti kroz pojeziju, a negove će pjesme prodirati u dušu onih, koji ili budu čitali. No drugi će ono, što je on svojim duševnim okom gledao u lijepo ruho zaodjenuti, slaviti, a nega zaboraviti nezalivalni potomci! Doista je Konradi danas skoro zaboravlen, a na daleko nije nikada ni poznat bio. Pa ipak je negova pojava puna privlačne snage za svakog prijateja kniževnosti; narodgaje zaboravio, ali će mu historija kniževnosti ustupiti pristojno mjesto na svojim stranicama — on je to i zaslužio! Radi kontrasta ćemo ovdje spomenuti i Vilhelma Arendta. Ovaj nije nikad osjetio nastupa srušene moralnosti, premda je u nekoliko svezaka opjevao draži pikantno prekritog ženskog tijela. Iz početka mu je virtuoznost u prikazivahu pribavila ugleda u užim literarnim krugovima, ali naskoro opaziše, da Arendt sam sebe kopira, pa je čitalačkoj publici u brzo dodijao ovaj „erotički specijalista." (nastaviće se)