СРЂ

— 561 —

»Jasno je gospodo, da sam se ja, pišuei prijatelsko pismo, mogao ne služiti najtacnijim i najprikladnijim izrazima. Na ovoj tacci diže se žamor dvoranom, neka vrst „пароkon!" razvodnena u zadovolstvu. Cortis se prekide. »Ne, reče on, ja ne poričem nijednu od onih riječi, ali je stalno, da sam mogao razjasniti svoju misao većom tačnošću, kako ću nastojati da to uradim sada. »Danas ste vi, gospodo izbornici staroga zakona, koji imate u ruci veliku moć u državi, ali već se propovijeda novi Zarjet i sutra ćete ga evanđelski priopćiti množini. Uvrijedliva je ludost misliti, da će se ovi novi izbornici htjeti odmah čega mašiti i da će zemla pasti u nered; ali je tako isto ludost ne priznavati, da će se bit učinio, ne skok u tmicu, već velik korak naprijed na jasnom kobnom putu demokratske evolucije, i da će nove izborničke množine naginati, da sebi pribave izravne koristi svojim učestvovanjem na vladi, da pokrenu zakonodavnu akciju, pretjeranu i nesmotrenu, isklučivo na svoju korist. Ja ne osjećam, gospodo, isprazan i djetinski strah radi toga; ja mislim, da u tom demokrat.skom vrijenu ima kvasa, ukradena kršćanstvu; ja vidim u svojoj misli sjajni i mogući ideal kršćanske demokracije, vrlo različit od onog despotizma samoživih većina, pohlepnih za uživahem, koji prijeti modernim slobodama. Nije da se na osnovu vazdušnih ideala može podići prava politička stranka; na hirna se ne može iti, to znam dobro. Ali se hoće jedan ideal, on je snaga onih, koji se protive našim ustanovama; a mi, kakve ideale imamo, da im suprotstavimo ? Danas izbornu reformu i ukinuće prisilnog kursa, sutra zemlišno izravnane i rentu po 100. — A nije dosta"? reče jedan glas. »Ne, odvrati Cortis, nije dosta za držati ujedinena srca i umove, mnogo više uz prošireno izborno tijelo, u kojemu će osjećaj i mašta imati sve to veću moć. I kada mi se govori o novoj stranci, čiji bi ideal bio samo čuvane socijalnih i političkih uredaba kako sada postoje, ja još velim da to nije dosta, da je taj ideal bez veličine i bez života. Domovina se, gospodo, ne čuva kao kakav stari nepomični spomenik okružujući ga potpiračima i motkama; domovina je živo biće, organizam koji se neprestano razvija, koji se uzdržava razložnim kre-