СРЂ

— 564 —

Cavoura u znamenitu govoru o ukidanu crkvenog sudišta, da se za napredak modernog društva iziskuje sudjelovane vjere i slobode. Treba zahtijevati vjersku obuku, danu od svećenstva gdje hoće i kako hoee; ne treba glupo pomišlati, e se vrijeđa sloboda, kad se ne trpe profesori ateizma na državne troškove; treba priznati vjerske zadruge, čija svrha nije protivna zakonima, zajemčiti u načelu svim građanima mirno vršehe svoga bogoslužja na privatnu ili javnu mjestu; uzdržavati se od svakog pačana zakonitog ili nasilnog u unutrašne poslove crkve, izuzam pravo štitništva svoje vlaštine; treba, da vlada kaže uvijek svojim ponašanem, da podaje vrlo veliku vrijednost vjerskom duhu. Samo fraze o poučavanu i vjerske zadruge uzmutiše slušaoce, koji pustiše proći u muku ostali dio ovog škakjivog perioda. »Vi mrmošite, gospodo, usklikne Cortis, ali se ja domišjam, koliko bi mane dobroliotan priček primio, kad bih igda imao čast, kao što mi ne bi mankala smionost, da rečem kojem zboru svećenika, kakvo bi, po mom mišjenu, imalo biti ponašane svećenstva za veće dobro katoličke vjere. Vaše me je rijetko mrmošene sjetilo neke školske uspomene. Spominem se, da sam u školi čuo opisivati neke velike naslage živih ško[aka, koje, ležeći na morskom žalu, otvaraju se na suncu, puštaju od sebe, zatvarajući se, širok žubor svaki put, kad ga koji oblak pomrači. Pustite me da mislim, da ste u mojim mislima našli više sunca nego li sjene. ». . .Imam vam pak izjaviti, da je po inom mnijenu još rano osnovati tu buduću stranku, te da za to ne bijaše jučer, nije danas nikako zgodno odrediti joj osnovu u izbornom proglasu, već i s toga, što bi kakav vanski zapletaj, u svezi s našom crkvenom politikom, mogao privremeno nagnati državu, da bude maiie liberalna u svojim pravnim odnošajima prama crkvi. Ne bih bio dakle govorio, da nijesam bio natjeran onim objelodahenim pismom i da mi vaša že|a nije postala zakonom. »U revnosti da vas poslušam, nijesam se osvrtao, prezreo sam osvrtati se na pogibao, da bi mi prem otvorene i smjele izjave mogle oduzeti čast, da uđem vašim glasovima u parla-