СРЂ

- 572 —

„starima") običnije nazivali: „mladi" — bili su na svome vrhuncu. Budue je ta borba bila veoma oštra, „Život" je u istinu imao malo strancarskoga u sebi. Ipak je taj list bio prvi u svemu. Bio je, naime, sabrao oko sebe sve najboje hrvatske pisce, koji su voleli slušati veselo kliktane bujne mladosti i radit s nima, nego prilagodit se konservativnim starežinama. Da nije bilo ,,Zivota",ko zna, bi li se Dubrovčanin Ivo Vojnovic bio trgnuo od svoga dugoletnoga sna? Da modernisti nemaju nego tu jedinu zaslugu, što su ga probudili i indirektno ga potakli, da stvori svoju veličanstvenu „Dubrovačku Trilogiju", bilo bi dosta. Dakle je posve naravno, da su se nihovi protivnici, predvodeni od „Vijenca" — koji kao da je bio samo za to, da oponuje modernistima — silno radovali nagloj smrti „Života". (1900-1901). Ne samo da je ta nihova radost kratko potrajala, nego ni „mladi" se nijesu ni malo izgubili. Ako je bilo nestalo lista, nije bilo nestalo ideje i vo]e za radom Utekli su se sarajevskoj „Nadi". U tom razdobju „Nada" je bila najboh list. Od velike su vrijednosti bili u noj oni članci o umjetnosti iz pera Plavšiča, koji je prije u „Zivotu" bio udario tim pravcem, naime da iznosi široj publici rad hrv. slikara i kipara. Kako kod „Nade" nije bilo dosta mjesta i prostora, neki se utekoše karlovačkom „Svijetlu". Kroz kratko vrijeme naprednačka omladina osnuje u Zagrebu političko-khiževno-gospodarsku smotru „Hrvatska Misao". Tu su Dr. M. Dežman i Milan Marjanović nastavili svoje kritične članke. Dok su tako modernisti stupali orijaškim korakom naprijed, nihov stari protivnik „Vijenac" pogibao je sve više, ko zapuštena sučijavka Svako nastojane je bilo zaludu. Nije ga mogao podignuti ni Hranilović (1900), ni Arnold (1901), pa ni dr. Bosanac i Šenoa (1902), uza sve što su bili upravili poziv svim khiževnicima i piscima. Zaludu! Negov poziv nije htio čuti niko. S druge strane „Matica Hrvatska", vlasnica negova, bila je u strašnoj neprilici radi deficita, koji je od godine do godine bivao sve veći. To je bio razlog, da je početkom ove godine (1903) „Vijenac" došao u ruke modernista, kojima je prije bio neprijate|.