СРЂ

— 594 -

crkvi sv. Petra i Pavla u Prizrenu, pak kad đođe do ruku Dubrovčana, ovi ga dadoše Domenikancima u Gružu, odakle ga trećeg maja 1618. prenesoše u grad, jer se dogodi, kako piše kanonik Stojanović („Dubrovnik" br. 45. od 1896. god.), da neki fratar otvori krst i ukrade komadić sv. drva, te ga dade za đeset dukata barunu Filipu Saponara. Kad umrije fratar, Saponara povjeri tajnu vlastelinu Tudiziću. 1 ) Istom bijaliu protekle dvije godine od kada užasni bic trešne bijaše pretvorio grad, Gruž i okolicu gotovo u puste gomile kamena i ruševina, kad nemili Mlecići stanu opet da napastuju ove naše krajeve napadajući, čas ovdje, čas ondje, svojijem lađama i zloglasnijem liajduštvom. Već mjeseca januara 1669. dojedri u Gruž pomorski zapovjednik Giustiniani, a malo docnije i proveditur Priuli svrati se iz Kotora u Gruž, gdje jedan i drugi ostave žalosnijeh tragova silovitosti i okrutnosti. 2 ) Odmah kako se ]uđi nešto razabraše poslije ovako strašnijeli udaraca, neki su građani predlagali, da se u Gružu sagradi nov grad, biva drugi Dubrovnik; ali se većina pokaza toliko zajubjena u svoje kuće i starinske predaje, da ne htjedoše ostaviti ono mjesto, premda u pocetku rđavo izabrano, pošto su, kako Yriarte veli, na dva koraka imali položaj bez takmaca za utemejene grada, koji bi cvjetao. ') Za potarie vijesti vidi: Skurla „Moćnik stolne crkve dubrovaike" od str. 108 do str. 121. — Slovinac 1880 br. 9. str. 171— 172. ') Upor. Prof. A. Vučetić oz. mj. USPOMENE o ustanku u dubrovačkoj zemlji g. 1813. i 1814. (7) Sejaci ustanici videći se talco prenebreženi, znajući da se snuje da im preotmu slavu radi osvojena Dubrovnika, i da Austrijanci i Englezi ne mišjaliu više uspostaviti našu republiku, udariše u grdne i pobune. Sretnu oni austrijskoga generala i engleske