СРЂ

— 593 —

I ovu kobnu nezgodu upotrijebiše Mlečići, te pod upravom Katerina Cornara dođu u Gruž, gdje su se nadali da će naći paše i plandišta; ali Gružani i građani nijesu stali prekrštenijeh ruka, jer su dobro znali, da im je s onakijem dušmaninom tanko bilo presti, pak se svakoj neprijatejskoj namjeri svojski oprijeciše.') „Nesreći trešne i požara — piše Prof. Vucetić — pridruži se i treća: krađa i plijenene. Opaki podanici republike sa sela i iz grada, državni oružnici, barabanti i Judi sa strane, oružani i bez oružja, Judi i žene stanu u općoj zabuni i smetenosti nava]ivati na crkve i na manastijere, na kuće i kučišta, na divonu i na druge državne zgrade, razbijajući polugam i sjekiram vrata i brave, kopajući motikam po razvalinam bjelodano i bezobrazno, te se plijeni u gradu, u zagrađu i po selima; jedna četa tatova grabi plijen drugoj, jedan drugomu otimje što može; robi se blago državno i crkveno, plijeni se blago i pokućstvo po kućam; pak se raznosi i prodava po republici i izvan države." 2 ) Istom prilikom neki Italijanac, glavar bumbardijera, dočepa se svete Pelenice, 3 ) te je ponese iz grada u Gruž, odakle je namjeravao ukrcati se u lađu, što je bila spravna da odjedri put Italije. Srećom Dubrovčani obaznaše za takovo bezakone, te svečanom litijom prenesu sv. Pelenicu iz Gruža u Leverin, 4 ) gdje poslije trešne bijahu sklonene sve ostale moći, koje su se mogle spasiti ispod ruševina. I povijest o krstu kraja Uroša skopčana je sa gruškom povijesti, jer se zna, da se taj dragocjeni krst čuvao isprva u

') Upor. Adamović, „О trešriama grada Dubrovnika" 1884., str. 30. s ) Prof. A. Vuoetić „Dubrovnik za Kandijskog' rata". 3 ) Od prastarih se vremena čuva i štuje u dubrovaćkoj stonoj crkvi neki starinski, ukusno izradeni srebreni sandućić, što sadrži „Pelenicu", u kojoj Djevica Marija prekaza svoga sina Jezusa u jeruzolimskom hramu, j>redavajući ga na rioj u ruke velikoga svećenika i proroka Simeuna. I ovu moćnicu, koja je u ostalom i kao umjetničko djelo od prevelike znamenitosti, pučka je bogolubnost nakitila zasebnom legendom, za koju vidi Skurla „Moćnik stolno crkve dubrovačke." Dubrov. 1868. str. 121—144. 4 ) Leverin, po ital. Revellino, jest tvrđa, koja brani grad s istočne strane, biva povrh gradskih vrata, što vode na predgrađe Ploče. Vidi piščevu radriu „0 bedemima yrada Dubrovnika" u Srđu za godinu 1902.