СРЂ

- 611 —

„sluga vasa, sluga vaša" ishrnile pred nom, na livadi, izmedu dva grma, maleni crni don Bortolo, u velikom trouglastom šeširu i sa štapom od bambusove trstike. Dolažaše da spremi odežde crkvice sv. Petra i da popije čašicu bijeloga. Kontesa ga upita odmah, zna li išt.a za Cortisa. Dakako, da je znao, don Bortolo! Dr. Picuti se bijaše povratio iz glavnog mjesta izbornog kotara sa toliko izbomih novosti. Bili su izdani proglasi za zbor, te se imao držati taj isti dan, i čekahu Cortisa. Dapače i gospodin Keko Zirisela bijaše otputovao, s namjerom da ga i 011 pođe čuti. Mislim, nadoda pop, e je iz Milana telegrafao svome dvorniku, i da ga sutra čekaju kući. Tada kontesa Tarkvinija bijaše pomislila, da poša]e po n l?očijaša. Ona se uzdala u Danijela Cortisa. Rekla bi mu sve, pitala bi ga za savjet. Ta, oni samoživac Lao mišjaše samo na svoje reume. Vi, konteso, znaćete dobro kuda je otišao onaj zvonik, gospodin Danijel, upita ех abrupto don Bortolo. Ne znam, odvrati suho kontesa. — Grle slučaja! usklikne ovaj, dižući i šireći ruke. Kontesa, koja je kontesa, ne zna, a u vili znade i sluškina nadžupnikova. — Dakle, gdje je otišao"? — Dakle, dakle, dakle... Vi se pravite nevještom, gospođo konteso. Znate bo]e od mene. Ne'? Dobro. Pošao je u Lugano. I znate li, koga da nade"? Svetu ženu, svoju majku, za koju su nas prevarili da je umrla, a sad je živa ona velika . ..! Kontesa se mnogo ne iznenadi. Uvijek je o tomu sumnala, i, gnušajući se svakog odnošaja sa svojom snahom, vojela je gotovo, da Cortis nije kazao ništa. Kako su doznali'? reće ona. — Da je otišao u Lugano, zna se po lcućnoj čeladi, koja su dobila nalog da mu šaju pisma i telegrame u Lugano. Za majku mu se znade po natpopu. Regbi da je ona po koji put pisala natpopu. — Zašto? — Sto ja znam"? Za imat svjedogbu dobra ponašana. Oh, Vi hoćete, da se mučite!