СРЂ

— 618 —

— Nižta, reče ona, ne će biti ništa; biće moje ludosti, ali u toliko meni je tijesno oko srca, Danijele, jer je velika stvar, te sam jeclva čekala uru, da te uzimam uza se, da ti govorim, da čujem šta veliš. Sjećaš li se one burne veceri, kada si ti dolazio iz Laove sobe i susreo mene ovdje u dvorani? Sjećaš li se, da sam bila sa suzama na očima? Dobro. Ona stane pripovijedati stvari, koje je Cortis već većim dijelom znao: novčano neprilike nenog zeta, iiegove zahtjeve, tolike prepirke koje su s toga nastale u porodici, nepopustjivost Laovu, svoju miiku. — Grospođo, reče sobarica ulazeći, lconte je čuo kola, te je htio znati ko je došao, pa sada veli, da čeka gospodina Danijela. — Sveti Bože! brekne kontesa, nestrpjivo. Ne može riječi reći. I boli ga glava, razumije se. Gospodin će Danijel odmah doći. Nek se ustrpi časak. Htjede dovršiti svoje pričane, svrši ga žurno i bijesno. Ni Cortis ni ona ne primjetiše, da je među tim zvonce zvalo i vrištalo jače nego prije, i da se sobarica bješe vratila na vrata. — Gospođine Danijele, reče ova bojažjivo. — Da, da, da, hajde u ime božje! usklikne kontesa. Hajde gore, i opremi se, i vrati se doje jer ću te čekati. Ali Cortis još ne bješe metnuo noge na stube, a ulaz lože se bučno rastvori i Saturno mu skoči na prsi, skvičeći i cvileći od radosti. Iza Saturna stajaše jedan dvornik iz Vilaskure, su dvije druge osobe. Dvornik bijaše čuo od don Bortola, da će se hegov gospodar zadržati u vili Carre; s toga bijaše došao uzeti naloge i dovesti mu gospodu općinske tajnike iz . ... i iz . . . . prežejne da se porazgovore s nim. Cortis stište ruku toj gospodi, i zamolivši ih da ga časkom pričekaju, uzađe do Konte Laa. Na stepenicama ga stiže sobarica, koja šapnu za nim: — Gospodine Danijele. On se okrete. — Ja Vam mogu nešto kazati o mladoj gospođi, nadoda ona. S gospodaricom ne govorim, jer... . znade se, jadnica! Što je? — Jučer joj pomagah spremati kovčege, Betina, reče mi, bojim se da se ne ćemo više vidjeti. Što to, gospođo? rekoh. 38