СРЂ

- 615 —

Uzev svoju pilulu od odojenovine od kinina, i pustiv glavu pasti na uzglavje, uzdalme još dok je Cortis izlazio: — Svine! Cortis side žurno k svojim općinskim tajnicima. Nosili su dobrih vijesti iz brda. Gore se ne primaše mig iz glavnoga mjesta. Sve drugo; bješe dapače stare mržne između brda i ravnice, zlobna antagonizma. Sasvim tim, bješe od potrebe, da Cortis skokne sutra do barem da se prekaže. On obeća odmah. U toliko je kontesa Tarkvinija odlazila i vraćala se, bacajući nestrplive poglede Cortisu i negovim politickim pri.jatejima. — Napokon! reče ona, kada ona dvojica otidoše. Preda Chateaubrianda Cortisu, koji se nije više sjećao, da je uzajmio kniga Jeleni, te ga radoznalo otvori. Nađe posjetnicu svoje rodice, koja je bila na noj napisala: velika livala i pozclrav. — Nu ti! reče kontesa. Idem ti uzeti drugu posjetnicu, koja je bila u nenom stolu. Cortis shvati sada pripovijedahe sobaricino. To bijaše kniga, koju je Jelena bila spremila s tolikom uzbuđenošću, da je ponese sa sobom; s uzbuđenošću, tako |ubomorno sakrivenom u posjednoj posjetnici, nakon one provale pokajaha, Možda je iz prve još provirivala odviše, a ona se nije htjela izdati. Kontesa se vrati s onom posjetnicom. Ne bješa moguće pogoditi ni slova. Cortis se uzalud mučio, te ga vrati kontesi s prividnom neliajnošću, ne proslovivši ni riječi. — Jutros sam joj pisala u toliko, reče ona. Ali mislim, što će se bit dogodilo ili što će se dogoditi, kada joj muž dozna da je bio prevaren. Živina one vrsti! Kontesa govoraše, jecaše, uzdisaše, ponavjaše, miješajuć u svojim tužbama prošlost, sadašnost i budućnost. Cortis joj nikad ne odgovaraše. — Da sam čovjek, reče ona na svrhu, mislim da bi bila već potrčala za hom. Cini li ti se, da ja mogu zamoliti koga, Danijele, da mi učini tu |ubav? Cortis ne bješe čuo upit, učini da mu ga ponovi. Kontesa se potuži na negovu liladnoću, prekori ga da ne misli već na izbor.