СРЂ

— 588 —

naprijed. Lilienkronove pjesme naprotiv odišu zdrav]em, pune su krvi i strasti. Iz negovih se pjesama na nas grizeta koketno smiješi; lijepo dotjerano Исе ohole aristokratke susreće nas pokraj planinske djeve rumenih obraza. „Slobođna se ]ubav" u negOAnm pjesmama na vrlo razlieit nacin uzdiže, ali se i bračnoj }ubavi i vjernosti pjesnik neodojivo divi. Katkad se pricina, da je filozofija i životna svrha pjesnikova u „сагре diem" — u čulnom uživahu; ali iznenada se pjesnik obrac'a bolemu, zvuci kajana i bolnog sjećana neočekivano zabruje U prvoj svesci pjesama zauzimaju velik prostor liistorijske balade, ali usprkos silnoj jačini u izražavanu ide ovdje Lilienkron tragovima Strahvicovim i Fontanovim. Razumije se, da se u nekojim od ovih balada ogleda osobiti draž. Od velike je važnosti Lilienkron, što modernu gradu na način balade obrađuje. Ovdje bi mogli navesti čitav broj uprav umjetničkih tvorevina. Ime malog draguja dostojno zaslužuje balada: „Spatsommer im Walde" (Kasno ]e(o u šumi): Neki radenik, ogladhevši, u očajanu, u šumi se objesi. S tragičnošću čovječjeg života dovodi pjesnik ravnodušni tijek u prirodi u vrlo živahan kontrast. Kad nadu lešinu, preuzme gospodin sudac u žutim rukavicama da stvar ispituje, — on radi ravnodušno a i ravnodušno zatrpaju lešinu, koju nije mogao niko prepoznati. Označe je brojem 310. „Dreihundertundneun sclion liegen im Sand, wer hat sie geliebt, wer hat sie gekannt?" Vidi se da Lilienkron ne zna za ujepšavane. Socijalnu nam nevoju on prekazuje u tako realnoj boji, kao nijedan socijalistički pjesnik. Treba n. pr. pročitati pjesmu: „Hunger" (glad) pa će mo vidjeti, da je on oko socijalnog pitana mudrovao, premda mu nije nikada palo na pamet, da li bi on mogao takovo pitane riješiti. S druge je strane Lilienkron pesimista, on vidi u povjesti samo gadan krvav liaos, otuda i ta činenica, što mnoge pjesme ovog veselog pjesnika zanesenaka odišu često puta mržnom na svijet teškom zlovojom. Pa i među ovim pjesmama ima biserja, pa i ovdje se pokazuje moćna pjesnička priroda, koja mjesto praznili refleksija iznosi pred nas divna i pjesničkoj duši prirodena slikovita opisivana. Naturalizam je glavna oznaka Lilienkronove lirike. Možda nije niko u nemačkoj lirici đostigao visine negovih naturalistič-