СРЂ

— 673 —

Na deset u večer joj stiže telegram od striea Laa, koji zapocimaše obećanem da će poslati novac kroz tri dana preko Narodne Banke, te nastavjaše: „Pri izboru današnem Cortis dobi 342 glasa, X. 339. Izabran Oortis". Jelena osjeti blijesalc radosti u sreu, žar u licu i glavi. Stavi ruke na celo, goraše; na slepočice, lupahu. Izabran Cortis! On jepobijedio. On je savladao prvi veliki korak. Morao je biti sretan. Doći će va[da u Rim, boraviće va|da duge mjesece, dok je tu mogla biti i ona. Ne, ne, veliki Bože, daleko s ovom miš].u! Ona odlazi u Cefalii, da tarno ostane za uvijek, da ga opet ni ne vidi i da ne bude videna, nadasve, i odati se. Oh, Gospode, i ne pisati mu ni riječi! Sto bi mislio o takvom muku? Stalno, da bi pogodio pravi razlog; ne bi li g5re bilo? Treba pisati jedan redak, jednu riječ; i onda je trebalo odgovoriti na negovo pismo veoma hladno, veoma tvrdo, da ga odaleči! Stane pisati ovaj tvrd i hladan odgovor, groznicom u tijelu i u duši: Rim, 2. jula 1881. Dragi rodače, Jav]aju mi tvoj izbor. Iskreno se veselim, što te vidim na pravom putu, stazom, za koju želim, da bude časna i sretna. Primih također tvoje pismo, i ono što mi pišeš o Luganu veoma me ražalostilo. Pospješujem mojim toplim žejama čas (Tu joj padoše dvije suze na list, ali ona nastavi pisati, grizući grčevito usne): ... u kome će te čista i vjerna žena utješiti, i tvoje opustjelo oghište ogrijati. Ja mislim i uvijek sam na te prijatejski mislila, ali ne može da bude u mome srcu, niti mogu u tebi pretpostaviti drugo čuvstvo. S toga sam prisijena reći ti, da mi neke riječi na tvojoj posjetnici iz Lugana i iz današneg pisma ne gode, vrijedaju me. Mislim, da ne će biti mnogo teško izmijeniti se u duši i u riječima; inače bi vojela, da se ne nadem s tobom". Jelena presta pisati. Vrlo je velik bio napor da nade ove tvrde riječi; mašta, natjerana od strasti i groznice, došaptavaše joj mnogo različitili, Ne znadijaše kako nastaviti. 1 dok je tra-