СРЂ

— 707 —

i koja može biti lako ođstrariena. Da ne prebjegnem uništeriu pojedinog tijela, pitam: može li čovjek imati ideju kretrie jednoga tijela, a da ga ikako kasnije ne zamijeni? Držim za stalno, da taku ideju može svaki eovjek stvoriti; jer ideja kretrie jednoga tijela ne zahvata ideju kretrie drugoga tijela, kao što ideja oblika (figure) jednoga tijela ne zahvata jednaku ideju oblika drugoga tijela. Mislim također, da možemo sasvim dobro imati ideju jednog osamjenog tijela, koje se kreće, dok su nasuprot ostala u mirnome stariu. Postavivši ovo kao dokazanu istinu, mjesto, koje tijelo kree'uei se napušta, daje nam ideju jednog prostora, bez solidnosti, koje drugo tijelo može zapremiti, bez ikakovog otpora." Treba opaziti, da ova nauka engleskog filosofa o prostoru u opreci je sa onom riegovom o postanku naših ideja; jer, ako izvan ideje tjelesne ekstensije mi imamo također i onu druge ekstensije, koju smatramo kao čistu; i ako nam sjetila ne inogu pružiti drugu ideju ekstensije do one tjelesne; dosjedno slijedi, da ideja čistog prostora ne proizlazi iz sjetila; opstoji dakle jedna prosta ideja izvan sjetila, a ovo je baš ono što se protivi Loekeovoj nauci o postanku naših ideja. Locke se također trudi da dokaže, da je ideja praznog prostora sasvim razlicita od ideje tjelesne ekstensije, i da mi imamo dvije ideje o dvjema raznim ekstensijama. Tjelesna jc ekstensija neprobojna (impenetrabilis), a prazni prostor probojan. Tjelesna se ekstensija dade dijeliti, a prazni prostor je nerazdjeliv. Dijeliti i lučiti realno, znači napraviti dvije površine, razlučivši strane, koje su prije sačiriavale jednu samu ejelinu. Dijeliti pameću, znaei promisliti dvije površine, gdje je prije bila neprekidnost, i smatrati ih kao udajenu jednu od druge, a ovo se jedino može uraditi kod stvari, za koje naš um misli da su podvrgnute djelidbi. Ali ni realnoj djelidbi, ni onoj pameću nije podvrgnut prazni prostor. Covjek može mjeriti jedan dio ovog prostora, jednak ovoj ili onoj mjeri, a da se ne obazire na ostale dijelove; ali to ne bi značilo dijeliti pameću, jer bi trebovalo smatrati ovaj dio kao udajen od ostalili, sa kojim saciriava jednu cjelinu, a to je baš ono što naš um ne može shvatiti. Zatim strane tjelesne ekstensije su nepomične, a to odatie, jer se ne dađu dijeliti. Smatrati strane praznog