СРЂ

— 717 —

spođa, koja ti je mnogo sličila. Raspravjao se proračim polodjelstva, a ja sam govorio o šumama. Bojim se, e sam za ]ubav one gospođe, bio cvjetniji i bujniji od svojih šuma. Uza svu politiku, uvijok se u jutro projašem. Potpukovnik B . . .. dodijejen sada glavnom zapovjedništvu šfaba, uzajiii]uje mi svog malog dorata, koji skaee na irsku kao zecovi. Jutros sam kasao van Porta Maggiore, prenestinskom cestom, trđfeei hram Pokoja; nije ii bio jednom lirain Pokoja negdje na ovim stranama? Ali je pisano, mislim, da taj hram ja ne cu nikaida naći. Nebo je bilo vedro, vrućina, prašina i zelenilo na' zemji: brda su bila poškroplena snijegom. Prodoh mimo onaj veliki bor s desne i otočića s lijeve, na kojem smo sjedali, sjećaš li se, među makovima i motrili nenadnu pučinu po]a i sve one grobove, one sablasti vodovoda. Dorat mi se zaustavio рб kilometra đa]e, na stazi koja siječe labikansku cestu, kraj jedne četvorne rake. Možda je mislio, da je to hram Pokoja, jer je razuman; možda ču napujski vlak, gdje iz daleka u tišini zviždi. Cuo sam ga i ja, mislio sam na Sićiliju i na te, ali u novu svijetu, prožetu mirom samoće. Rim, grad duše; ko je ono rekao? Ja se ne sjećah više da imam tijelo, a nada sve da sam na kohu. Može li se dogoditi, da se razbolim od mijazmatičnog mistićizma s ekstazom u moždanima? Na to baš nijesam sklon; ali ima zlih znakova. Pomisli da mi katkad šune, da živem u palači Septima Severa s Tomom iz Kempisa i s gavranima. Brblam možda odveć, i ti se umaraš. Mogla bi učiniti da ti pisma čita vrli Dr. Niscemi, koji bi mogao prekinuti od već duga pisma jednim nastaviće se. Savjet dolazi za ovaj put malo kasno, ali ipak nije na odmet, jer ću ti još pisati i brzo i na dugo. Zbogom, draga Jeleno. Pozdravi mi vrlog doktora i primi srdačnu šaku ruke od tvog preodanog rodaka Cortisa. Dr.u Antoninu Niscemi, u Cefalv ffim, 27. januara 1882. Vrli gospodine, Vrlo haran У. G. na posebnom pismu, molim Vas, da bi ste me izvojeli često i tačno obznanivati o stahu bolesnice.