СРЂ

— 799 —

као da se bojao da ne uznemiri onu pustinu. Onamo, onamo jp to bilo, u onom okriju vila, gclje no se to čudo dogodilo. Kako? Još jedared лјсНш : ne znam. Jamaeno se ]ubav skrh r ala u vazduhu, u šumu lišća, u mirisu ruža. L*ubav se skrivala u travkama što su brežujak zastirale, u cvjetićima što su mu strane kitili, u potočieu što mu je podnožje zap|uskivao. Jeka, blijesak, hlad, sve je disalo lubavju. To me je začaralo, i zajubih se u te, tako iznenada, tako mahnito, kao kakvijem čudom. Ne vidjeh te više pred svojijem nogama tužna, gdje moliš, nego u svojem пагибји, usne k usnama, oči u oči. Cak sam mogla da izbrojim svojijem srcem kucane tvoga srca. Prožeta JubavJu, čitala sam ti na licu svaku tvoju pomisao. I pojupce sam mogla da ti izbrojim na usnama prije nego bi ih ti k mojijem primakao. Nema kutic'a u tvojoj duši, pa ne znam koliko skrovita, u koji nije prodrla moja vatrena Jubav, samo da u noj još jače razgrije svoju vatru. A ti? U onoj prvoj munevitoj lubavnoj pojavi, kao da od nekuda side sreća na te i da te po]ubi u čelo. Kao da. . . Ah! ne laži smrti u oči, smrti kojoj je poznata prošlost kao i sađašnost i koja vidi sve u budućnosti kao i u prošlosti. Kao što katkada osvitak koje zvijezde predskazuje zapad druge, tako je zora moje jubavi predskazivala skori svršetak tvoje. Ne laži, kažem ti. Ja koja sam prozirala kroz čitavo tvoje biće kao kroz svjetlost, poznajem čemer srca tvoga radi nagle promjene kojoj nije bilo lijeka, Jer, kao da se iznenada utrnu sva ona vatra, koja je pune tri godine buktala u tvome srcu, samo da plane neugasna, skoro strahovita, u шоте srcu. Ah! zaman si nastojao da raspršiš pepeo, pod kojim si mislio da još malko vatre tiha. Zaman! Vulkan se bijaše utrnuo, za navijek utrnuo, kao da ga je smrt svojijem ledenijem dahom zadahnula. Ipak pomisao na sreću koja se za navijek izgubila, istom čim se za te pojavila, uli ti u srce još za koji časak heku bogovsku snagu. Sve si pokušao da povratiš u život jadno tijelo. U tebi bijaše zavladala taka nežnost i Jubav kakve nijesi imao ni u časovima najvećega ushićena, Najuzvišenije nežnosti osje-