СРЂ

— 807 —

. venoj gustom koprenom bora, ima druga još. mana crkvica ;>Sv. Vlalia od Goriee. Na tu stražanicu, koja gleda daleki »liorizonat i Cavtatske planine, stavi Medo Pucić najdivniju te»mu svoje »Cvijete«. 1 ) Dok smo mi ove retke pisali, živahno se radilo na železnici, koja je dan danas dovršena, te je tako Grruž i po suhu spojen s drugijem krajevima izvan naše pokrajine, i to prije nego ma koje ino mjesto Dalmacije. Tijem je sva prilika, da će jednom opet, oživjeti ovo krasno mjesto, koje to doista i zaslužuje, ne bilo za drugo, a ono barem poradi ujudnosti i uglađenosti negovijeh stanovnika i porad blagoga podnebja; osobitosti, koje su nadahnule tri naša brčna pera, da u jednu ruku proslave divni položaj Gruža i Lapada, a u drugu da obogate kniževnost srpsku i hrvatsku s tri izvrsne pripovijetke, kao što zbija i jesu po općem priznanu „Zlatka" P. A. Kazalijeva, „Tužna Jele" Mata Vodopića i „ Ksanta" Iva kneza Vojnovića. Sad, kad je že^ezna pruga već dogradena, pa kad se još, ako Bog da, podigne prikladno kupalište i Ječilište u Lapadu, onda će, nadamo se, za ove naše pitome i ubave krajeve opet svanuti era blagostana i obilnosti, kako no bijaše pocetkom XV., a svršetkom XVI. vijeka. U toj nadi završićemo s pjesnikom: Sunasce, ti nam bole sini, Da se slavni prosvijetle čini.

') Dr. Lujo knez Vojnović „Vođ kroz Dubrovnik i okolna rujesta", str. 41.