СРЂ

- 820 —

oharakterizovan dobro, lukavstvom je sasma oprezno došao do toga da zavađi Caslava sa Zaharijom i da posjednemu nametne ženu drugaricu, lukavu Vizantinku Efrozinu. Ovo bi bilo uzdarje Vizantinaca za srpsku pomoe'. Evo i srpske nesloge! Nesloga, koja regbi da je Srbinu u amanet ostala još od Branlcovića, uvukla se u dvor Zaharije i Caslava. Nestalo Jubavi i mira, a diže se mržna i nemir, a sve ima moćnog podstrekaca, Efrozinu. Caslav bježi u Bugarsku, a za nime i mnogi negovi bani i župani, dok ga ne viđamo i na Simeunovom dvoru; a u zemh hegovoj, naprotiv, vidimo Efrozinu gdje se bani i pašujc i preprav]a srpsku propast mažući starom, a inače blagom Zahariji. Bugarin vapi osvetu, podstiče Caslava, koji se ščina, oklijeva, jer mu je žao udarati na svoje. Ali se i sada u Srbina nalazi sila osvete jača od domojubla. »Ko se ne osveti, taj se ne posveti«, i misao osvete cupa iz Caslavove duše i mir i spokojstvo. Simeunova vojska kreće na Zaharijine zemje, koje opustošene vape osvetu na Caslava; Zaharija bježi preko Dubrovnika onamo u Italske krajeve, Efrozina je u samostanu, pak iz samostana opet na đvoru vizantijskom. Bugari se prijevarom osvećuju Srbinu, nad Srbinom vrše užasan poko], meću u okove i bane i župane, pa i Caslava. Zaharija ostav]a svijet i povlači se među samostanske zidine, a Caslav čami u bugarskim tamnicama. U to Simeun nava]uje na Srbe Zahumjane, odakle se vraća hametom potučen. Malo vrijeme prođe, a Simeun ode na drugi svijet, dok Bugarska pluta u plemenskim i građanskim ratovima. Proti naš]edniku Simeunovu Petru diže se brat Jovan. Sred toga meteža Caslav, poslije 7 godina tamnovana, ugleda božjeg dana i bježi put svojijeh opustošenijeh lcrajeva. Kroči po svojoj zem]i i plače nad ruševinama i garištima, a u sebi samome vidi krivca i vinovnika tome. Teško mu odista u srcu bješe! Ovdje Sremac sasvim dobro opisuje zem]u i neno stane poslije užasnih ratova, ali nije baš duboko dopio u dušu Caslavovu, što je ovdje, po svoj prilici, trebalo uraditi. Ali je Caslav opet Srbin. Diže čete, diže narod i kupi vojsku, pa listom osvaja grad za gradom. Isušila se na zem]i