СРЂ

— 900 —

Sad je nastala borba između ludi otvrdnuta srca i ludi dobre vo|e, te se stvorio jaz između mraka i svjetlosti.. . Ludi ,su starijeh ideja kazivali, da se filozof s Jasne Polane odalecio od vjere, te potkopava temeje crkve, koja je naucitejica i koja sama ima turnačiti što nam služi za spas . . . Novi duhovni svijet očekivao je popravak covjeka, vidio je da pocine veliko preobražene od onog pravednika, te pokazuje djelom, što Judima kaže rijecima. Episkop Nikolaje bio je konservativac, pa dakako velik protivnik Lava Tolstoja, ali je svaku negovu besjedu razabirao čistijem srcem. Odjednom će u negovoj duši nastati borba izrneđu staroga i novoga covjeka: eto je i episkop Nikolaje bio na raskršcu tog duhovnog života ... Ruskog je Sokrata eto crkva izopćila iz kriia pravovjer T nijeh, te ga svećenici nijesu mogli ni opojati, a sad se baš u srcu mlađog prvosveštenika vodila teška borba i imao je nadjacati ili stari crnorizac Nikolaje ili novi plemeniti čovjekolub, koji ne zna za granice Judstva, te su mu svi Judi braća na cijeloj zemji, a toj velikoj Jubavi ne mogu staviti međaša . .. On je govorio i priznavao da je čovjek egoista i samoživac, pa na ruševinama svoga bližnega gradi sebi sreću, a to dakako opire se teme].u kršćanske vjere. Sve je zarazila ipokrizija, te sejedno govori, a drugo čini. Društvo je gnilo, i treba da se preporodi, biva rak-ranu je ožuriti usijanijem gvožđem Po deseti je put pročitao Anu Kareninu i neprestano je razmišjao ko je na pravom putu, na putu istine. I on se borio kao Levin s vječnom istinom i on je ćutio u sebi dva čovjeka, u nemu se otimala pravednost i nepravednost, zlo i dobro .... Napokon će: — „Lažem, kad govorim: Sto bi mi prudilo, da vas svijet dobijem, a da bi štetovao neumrloj duši? — Ovo je varka, pa čovjek vara vječnost i sebe gubi, jer je vjera mrtva bez djela.... Istanova je razmišjao i činilo mu se da je onaj dobri i iskreni Levin glavom Lav Tolstoj, u čijoj se duši vodila golema borba između duše i tijela, između sadašnosti i vječnosti.