СРЂ

—■ 908 —

nije hramala ni u najmanem detajiću. I sve, sve ono što se ma i najmane doticalo duše jednoga Rusa iz onoga doba, znao je i umio pjesnik unijeti u svoje cljelo. On opisuje cara i negovu okolinu; tuđinskog zavojevaca, koji propada u borbi protiv svete „matuške" Rusije; opisuje oklijevajućeg, sumnajućeg generala, koji je trebalo najzad da pobijedi nadčovjeka sa zapada; opisuje ono gornili deset. tisuća ruskoga društva: povodjiv rod, koji teži k idealima; opisuje i sam narod s negovim zdravim instinktima, s negovom neutrošenom snagom, negovom jakom, nesavladlivom vjerom u Boga i sa cijelom bijedom negoA'ih neostvarenih i mučnih ideala i snova. I svuda je Tolstoj prirodan, prost i castan u opisu: nigdje ama ni odbjeska kakve afektacije; — svuda vidite samo približavane prostoti i potpuno prezirane svake izvještačenosti. Do ove umjetničke visine nije se prije nega u Rusiji niko bio uzdigao. Otuda i znači ovaj roman, koji mnogi i danas smatraju kao najbo]i ruski roman, najvišu tačku umjetničkog stvarana ovoga genija. Mnoga su negova docnija đjela našla kod mase nesrazmjerno veći odziv, a, kao što je poznato, i sam se Tolstoj docnije ratosijao svoga velikoga djela i računa ga u svome indeksu samo kao tvorevinu moderne umjetnosti, ali, ipak, ni u jednome od svojih mnogobrojnih spisa ne stoji on tako blizu svome narodu, kao umjetnik, kao u ovome umjetničkome opisu Napoleonovog pohoda. Poslije ovoga dolaze još dva djela, koja pomogoše da se utvrdi svjetski glas Tolstoja kao pisca romana: društveni „Апа Karenina" i vanredno lijepa pripovijetka „Smrt Ivana Ilića". I ovdje nalazite istu onu savjesnu istinitost kao i u djelu „Rat i Mir"; i ovdje su đetali tako prosto a tako snažno razrađeni. Ali, u duši se pjesnikovoj sprema već potpuni raskid s umjetnošću. Teška ga sumna raspihe, i Tolstoj-Levin, koji je poslije teške borbe najzad odveo onu ženu doma, za kojom je toliko žudio, ovako filosofuje: „Hm, šta li me to toliko zbunuje?" pita sam sebe Levin i osjeća kako se u nemu porađa sumna: da, jedino i nesumnivo otkriće božanstva — jeste zakon dobroga I dugo je on tako stajao, zaduben u misli, gledajući na zvjezdano nebo .... „Тајпа je to jedna, važna tajna i samo za mene, ne možeš je ni riječima iskazati. Ovaj me