СРЂ

— 914 —

jela ne osniva jedino na našem duhu. U ovom slučaju, fllosofija oslobođena svih predrasuda, povratila se Bogu, beskrajnosti, vječnosti. Krasno je o ovoj stvari raspravjao već sredneg vijeka pronicavi genij Ivana Skota. „Treba naime znati, da se u svakoj stvari te aktualno postoji ima paziti na dvoje: jedno t. j. neno bistvo (essentia), drugo t. j. neno postojane (existentia); i prama jednome ili drugom stanovištu pristaje i druga mjera. Jer po svome bistvu mjera Boga je neizmjernost koja se samo razumom odvaja od negova bistva; a po svome postojanu mjera Boga je vjecnost, koja mjeri prosti, nepromjenivi i po đjelu i po moći, bespočetni i beskrajni nacin negova postojana."') Ovo je unutriia mjera savršenog Bića, ah kako se razabira iz cijele negove rasprave, ona je također spojašna mjera ostalih stvari. „Pošto je đakle kolicina hegova savršenstva u prirodi neizmjerna i neograničena, a količina savršenstva ma koje stvorene prirode ograničena i odmjerena, s toga ona mjera prevazilazi količinu savršenstva svih drugih bića."' 2 ) Ovu Skotovu nauku divno je osvijetlio moj vrijedni kolega 0. Lodoviko da Motta. „Odista, veli on, ako je svijet ograničena kopija svoga tvorca, onda ćemo ga razumjeti kad ga uporedimo s negovim uzorkom. S toga, osim općeg pojma o vremenu, t. j. da je mjera kretne po susjedstvu događaja, i o prostoru t. j. da je ekstensija ili zapremina, pojmovi koje doktor (Skot) ne isklučujo; on (Skot) se uzdiže do jedne intuicije mnogo uzvišenije i metafizičnije, upoređujući oba pojma hihovu izvoru u Bogu: vječnosti i neizmjernosti. I odista, što su vječnost i neizmjernost već potpunost supstancije i sile? Vrijeme dakle i prostor ista su stvar samo podvrgnuti ograničenu. Ograničenost dakle supstancije i sile sačinavaju vrijeme i prostor. S toga, kao što su u Bogu supstancija i sila samo jedna jedina stvar, tako su i u stvoru; samo ако kod Boga vječnost znači trajno djelo, kad stvora vrijeme je ponavjarie; i ako je u Bogu neizmjernost potpunost bez početka i bez kraja, u stvoru je više ili mane nepotpuna jer je ograničena, ali podložna kretanu:

') Cf. De Rer. Prin. q. XIX, a. I, n. 1. J ) Ibid. n. 18.