СРЂ

— 917 —

stora? Možda na onim materijalistične škole. U ovom slučaju svraćam pažnu piščevu na đjelo ,,Le Materialisme et la science" od E. Caro, jednog od najvrijednijih modernih francuskih filosofa; u ovome djelu naći će sasvim teme)ito oprovrgnuće takovih nazora odnosno objekta. d). Ako su subjekat i objekat dvije supstancije identične, t. j. čine jednu vjećnu supstanciju, koja ne može biti ni subjektivna ni objektivna: — kakva je dakle ona? Možda prosta fantasmagorija, kao što je tvrdio Berkeley? Pisac napokon zakjucuje: „Ако su te dvije supstance identične (subjekat i objekat) u prkos prostora, ovaj ne može biti apsolutno realan". Koja razlika između piščevog zakjučka i Kantove tvrdne, kad veli: „Sve naše intuicije nijesu drugo već predstave fenomena, i stvari, čije intuicije imamo, nijesu u sebi onakve kakve ih zamišjamo, niti niliovi odnošaji onakvi kakvi nam se predstavlaju; ako mi zatajimo subjekat ili samo subjektivnu prirodu sjetila, svi odnosaji objekta u prostoru i vremenu, pa i sam prostor i vrijeme iščeznuće , i kao fenomeni oni ne mogu postojati već samo u našoj pameti"?') — Nema nikakve razlike. Pisac poriče realnost vremena i prostora, isto kao Kant i Schopenhauer. Ako oni nijesu realni i objektivni, onda su idealni i subjektivni — medium non datur — a ovo je baš ono što su tvrdili pomenuti filosofi. Punijem sam pravom dakle kazao, da nam g. Mistagog u pomenutom članku nije ništa novo iznio, što nam nije bilo poznato iz nauke Kanta, Schopenhauera i donekle Berkeley-a; a čitalac će se moći lako o tom uvjeriti iz ove radne.

') Cf. Krit. čist. Baz. str. 32.