СРЂ

— 918 —

4

OCJENE I PRIKAZI. Ašiklije Osmana A. Đikića. Mostar, 1903. Ako si kail pjesmi, i to pjesmi kakva momku i gaziji pristoji, pročitaj Ašiklije našega Osmana Đikića. Tu ćeš naći i vidjeti kako se slatko ašikuje i sevdiše; kako se, kad mu vakat dode, na sitmi bugariju domamluju sumbul-udovice i cure hašarije; kako, kad prođe akšam i udari jacija, momci čekaju po bostanu i po đulbeharu lagahne šejtancure pod smokvom tenicom; kako se, noći u ponoći, ]ube karatrepavice i gonge-usne rumenije od đula; kako se tada kidaju i bacaju s vrata dize zlatnijeh mahmudija da se bijelo groce može sa sevdahom jubiti; kako se gubi pamet i svijest u }ubavi i ašikovanul . . . Nije šala, bolest je to. Gine od toga Fatima u naručju Biu-Selimovu na lakom kaiku po rijeci; baca se Demina u vale Deniza kad joj za Meha ne dadu; umire rob dilber-Fate u đul-bašći Ali-Bega kad mu ovaj Fatu uzme; pada mrtva đevher-cura, kći šaha od Irana, kad opazi pod rumenom ružom svoga blijedog dragana mrtva; veno i gasi se lijepa Almaza od toga, jer je verem dobila od jubavi, najteži maraz. I starci ihtijari ašikuju, starei duge brade melek-zade; luduju i djetine za curama. I bulbul sam izdiše kad mu u haz-bagči đul uvehne; i on izđiše, tatli benum! . . . Eto sve to ćeš naći i vidjeti u Osmanovijem pjesmama, i sve bistro i lijepo ispjevano, a prosto, na narodnu. Ako li za ovakove pjesme nijesi, jazuk na tebe, mejite moj! . . . L. & BILEŠKE. KtilŽEVNOST. U ovom broju donosimo u slobodnijem prijevodu g. I. A. Popovića početak lijepe Lermontovleve poeme Hayi-Abrek. Ovu poemu T^erinontov je napisao još vrlo rano, za vrijeme svog'a boravka i učeua u vojničkoj školi. To je prvo djelo Lermontova koje se pojavilo гх štampi. Drug Lermontova Nikola Jurjev, krišom od pjesnika, odnese prijepis Senkovskomu, i ovaj ga odobri i štampa u „Biblioteci za Citane" 1835 g. s potpunim imenom auktorovim. * . * *