СРЂ

- 877 —

eeš sebe prezirati. Šta ti daje svijet da mu ti robuješ? Daje li ti on badava svoju hranu? Oblači li te on badava svojom svitom? Ne, toga svijet ne čini. On jedino bezumnijem nameće svoj jaram, i bezumni ga slijede. Hoćeš li ti živjeti nemiran u duši, ne jedne velike i sjajne ideje radi, ne za neko sveto nacelo, nego jedino, jedino da bezunmicima i samoživcima ugodiš? Gledaj gavrane, koji često jatomice prolaze preko našega mjesta vođeni vječnom mudrošću, koja im je mati i vođa u prirodnijem nihovijem nagonima! „Pogledajte gavrane „како ne siju, ni žanu, lcoji nemaju podruma ni žitnica, i Bog „ih hrani: a koliko ste vi pretežniji od ptica?" — Evo si ti, ćaća, u mojoj pameti udružio i drugu pticu s pouzdahem i s vjerom u Oca nebeskoga. Kad Otac nebeski hrani gavrane, ne će on dopustiti da poginem ja koji sam, po Hristovoj riječi, pretežniji od gavrana. Ovo, tata, što si mi ti danas rekao, nije samo lijepo jepotom koju nam oči shvataju i ostala ču]a osjećaju, nego je također i doista lijepo i duhovnom Jepotom, koja siti dušu i potpuno je zadovojava. Nauk mi Hristov jaca srce; oklop mi je prsima; sjevernica mi je lađi u oluji svijeta i života. Ići ću s pouzdanem i u vjeri; u svome ću putu misliti o Hristu i o gavranima. A i ti ćeš, tata moj, s Hristom i s gavranima prebivati u mome srcu. Ja ću svakome govoriti i reći, kad tebe ne bude: „Tata mi je mili ,,za svojega života pričao o Hristu, koji kazivaše učenicima ga„vrane, od Boga hranene, da bi se oni u Boga ufali. Ja ću se „jedino u nega ufati, blagosivajući do smrti svoga dobroga oca." — Još, reče otac, imam ti nešto spomenuti. Slušaj me s Jubavju kako da su napokohe ove moje riječil Ti sveđ i neprestano drži u pameti da je Hristos u svome zemnome životu bio siromah, i da je Jubio siromaštvo; on ga ne podnošaše prisijen kako ga podnose mnoštva i mnoštva Judi. Pače htjede biti siromah. I o ovome će ti govoriti vrapci s kuće i gavrani leteći iznad našega mjesta. Neki kniževnik, čuvši Hristovu mudrost i vidjevši negova čudesa, pristupi k hernu govoreći mu: „Učiteju, ja idem za tobom kud god ti pođeš". Hristos mu ovo odgovori: „Lisice imaju jame i ptice nebeske „gnijezda; a sin čovječji nema gdje glave zakloniti". — Hristos reče kniževniku da je siromašniji od lisice i od nebeskijeh