СРЂ

— 878 —

ptica Ja tebi sad govorim. Niko ne zna što će biti sjutra, jer se sjutrašni dan krije u otajstvu; crni ga i neprobitni oblaci pokrivaju. On se krije u skutu vjecne noći poput zametka u ženskoj utrobi. Niko ga još ne vidi, jer ga još nije. Niko o nemu ne može reći: biće ovako, biće onako, jer mu bijela zora još ne otkri lica. Ja i ti, sine moj, imamo svoju kuću, svoj hjeb i svoje odijelo, ali hoćemo li ovo vavijek imati? Hoćeš li ti ovo vavijek imati ? Ne znam, ne znaš, niti marimo znati što će biti sjutra. Nu ako bi ti osiromašio, bi li se sramio tijem Hristovijem bićem? Hoćeš li ti tražiti u grijehu lijeka svojemu siromaštvu? Hoće li ti duša ]ubiti više novac nego istinu ? Hoćeš li ti lagati da ugodiš judima i da se lijepo oblaćiš? Hoćeš li se ti odmetnuti od od Hrista i od Boga za ova zemna dobra, koja su za čas ? Poslušaj me, mili moj sinko, jer sad lijem svoju dušu u tvoju dušu. Ako bi ti nakon moje smrti osiromašio, opomeni se, videći ptice, da je Hristos bio siromašniji od nih! Opomeni se, i ne sagriješi!..... Ako bi kadgod, lutajući po poju i po brdu, vidio gdje ti se diže ispred noga lisica, opomeni se onda, ja te molim, da je Hristos bio siromašniji od ne! Opomeni se, i ne sagriješi! Nemoj grijehom žalostiti duh moj, koji će te, od tebe neviđen, gledati. * * * Svrši razgovor. Plakaše sin, plakaše otac. Bog ih s neba blagoslovi. Plač vjere i jubavi privlači Božiji blagoslov. U Rimu, septembra 1903. *1*3