СРЂ

— 982 —

sti. S. ne bijaše u prvi mah prepoznao Jelenu te se izvine kako je bo}e umio, reče da je mislio e je u Sićiliji. — To je u Vas stara i vrlo čvrsta vjera, rece Jelena sa svojim finim smiješkom. Držali ste da sam u Sićiliji i kada me viđaste u Rimu. On se sav zacrveni, stade se braniti, ali ga Jelena odmah prekide, pitajući ga što će predstavjati taj dan u parlamentu. — Eh! odgovori S. Najprije ima financijalni iskaz. Nijeste znali'? Za to vidite da su sve tribune ovako pune. A za tim, ovo ćete znati boje od mene, ima coup d' eclat što će ga učiniti Cortis. — Oh! usklikne kontesa. Što? Nama nije rekao ništa. — Onda ne će bit istina. Znate li da su negovi birači ustali proti nemu? Govori se da hoće da preda ostavku kao zastupnik govorom.... veoma smionim, u najmanu. Susjedi gledahu S-a, siušahu pažjivo. Po neki se obrtaše da ispod glasa ponovi vijest. Jedan koji ne bijaše dobro cuo, šapnu: — Ko? Bi mu odgovoreno istim tonom: — „Cortis, onaj klerikalac". Jelena ću; prostrijeli onoga te bješe to rekao hladnim, prezirnim pogledom. Kontesa Tarkvinija bijaše sasvim neutješna, ne hoćaše vjerovati, pitaše T-a, kako i kada i odkogaje potekao taj glas. Znala je za prosvjed, ali je znala i da su se mnogi potpisnici bili već pokajali. T. odgovori su malo neodređenih fraza, izvine se što se ne može više zadržati i oprosti se. — Kadar je, znaš! šapnu kontesa ispod glasa kćeri. Zavrti mu, koji put! Pa ne reći ništa! I ova nam se htjela! Kunem se, netom робпе govoriti, idem s bogom. — Zašto? — Jer ko zna što će se dogoditi, pa onda će mi biti zlo. Oh Gospodine, jesi li ti od kamena? Eh, idem, idem s bogom. Reci istinu, bi li ti ostala ovdje? — Svakako. — Dobro, pak neka mi dođu reći Razgovarahu se šapćući, i pos}edna fraza kontese Tarkvinije bijašejoš i mane nego šapat, ali je Jelena ču, usplamti u licu od ijeda, pogađajuć optužbu kojoj je znala da nije dala povoda nikakvim očitim djeloni.