СРЂ

- 981 —

DANIELE CORTIS. — Antonlo Fogazzarro. Grlava XVI. (17) U Parlamentu. — Znala sam ja! reče Jeleni ispod glasa lcontesa Tarkvinija, mahajuci se vrlo |utito jer dvorana bijaše gotovo prazna, došle smo uru prije. Dobro sam ti rekla! Dosta je bilo doei na dvije i рб. Mnoge mahalice reskim i suliim glasom udarahu istu tačku u desnoj tribuni predsjedništva. Druge mjerahu, spokojne i spore, trajane flegmatične ustrpjivosti, spokojna zadovojstva; ili hod kakve misli na putu sasvim uda}enu od Montećitorija. Jedan iskusni gospodin pokazivaše nekim gospođama dvoranu i tribune, stvari i lica, govoreći glasno, tražeći na licu susjeda divjene i poštovane, koje zasluživaše hegovo iskustvo. Ali" 4 se gospođe rađe između sebe pogledahu ispod oka. Samo kada bi koji zastupnik ušao u dvoranu a iskusni bi gospodin kazao hegovo ime, lepeze bi umukle, klobučići bi se ispružili put velike praznine. Kontesa Tarkvinija, vrlo elegantna, u hajini na kostah i vrlo jasno na nebo, su dvije grivne od glatka zlata, široke četiri prsta, privlačaše najviše pogleda. Izgledaše starija sestra Jelenina. Ova, u crnu, bez drugih nakita osim turkiznog križa o vratu, bijaše na muci radi nestrp}ivosti svoje majke, radi neiscrpnog brbjana onoga gospodina, radi toga što se nahodi ondje među toliko nepoznate čeJadi i na očima tolike druge, s onim što imaše u srcu. Bilo bi joj bilo dosta vidjeti Cortisa da se oslobodi te neugodnosti; ali Cortis ne bješe još ušao u dvoranu. Malo zastupnika pisahu na svojim sjedalima, drugi obilažahu po isječcima s rukama u gepu, treći se razgovaraliu u polukrugu i gledahu tribune. Jedan od ovih potonih, poštovani S., poznanik kuće Carre, ugleda kontesu Tarkviniju; poleti odmah u tribunu, ponudi se kontesi u koliko je mogla od nega šta že]eti u Rimu. Ona mu odgovaraše sjajnim posmijesima, sva crvena od radosti zbog ove javne poča-