СРЂ

- 984 —

— Farini, Farini! reče iskusni gospodin svojim susjedama. tiledajte Farinija. Casni predsjednik od parlamenta žurno uđe, te, izmijenivši malo riječi s nekim od ureda presjedničkoga, uze svoje mjesto. Jelena cekaše uzrujana srca da neko drugi uđe iza nega. Uđe casni ministar Magliani; ucloše poslužnici s lisnicama i položiše ih na ministarsku klupu. Za nima uđe raspršano tridesetak zastuimika; zvonce predsjednikovo prekide svojim nervoznim glasićem žamor razgovora, jedan tajnik poce čitati dosadno i glasno nešto, na što niko ne obraćaše pažne. Cortisa još nema. Ali je Jelena znala da se razgovarao s predsjednikom te bijaše mirnija. — tidje je Cortisovo mjesto? upita je majka. Jelena nije znala. Vještisegospodin požuri da odgovori medenom službenošću: — Ondje, gospođo, u trećein isječku, blizu onoga blijedoga zastupnika crne brade. Eno zastupnika Cortisa. Baš dolazi. Ondje gospodo. Jelena gledaše na desno, a Cortis ulažaše s lijeve, pod ruku s jednim drugim zastupnikom. Lagano prijeđe polukrug i uspe se na svoje mjesto, i ne podignuvši glavu na tribunu. Jelena ga ne viđaše dobro u licu, ali nešto u negovu hodu, u negovu držanu bo|aše je u srcu. — Alajepropao Danijel, reče kontesa Tarkvinija. Izgleda starac. Ne? Jelena ne odgovoi'i. Neko učini „sss!" jer je predsjednik čitao nešto što pobuđivaše pažnu parlamenta. U tribuni svi napinahu uši. — Ostavka, reče neko, pošto je predsjednik dovršio čitahe. — Cija? Ime se nije razumjelo, ali Cortis nije za stalno. Mir, mir! Jedan je zastupnik pitao riječ. Ko je? Ovaj; ne, onaj drugi! C. je koji predlaže da se ostavka ne primi, već da se časnom P-u podijeli mjesec dana dopusta. Po tribunama se žamori i veli se: „Obična komedija". Diže se drugi zastupnik, pa treći, pa četvrti. Svi udaraju istu muziku. Prijedlog je stavjen na glasovane, skupština odobrava. Tada se Cortis diže i nestalnim glasom veli ono što izvješćuju parlamentski spisi. Cortis. Pitam riječ.