СРЂ

- 987 —

tijela, s rukama na prislonu od tribune, čekajući, gotovo i ne dišući, da predsjednik đa riječ Cortisu. — Sada će se dvorana isprazniti, rece iskusni gospodin. Naprotiv, gotovo svi casni zastupnici zauzeše opet svoja nrjesta. — Casni Cortis irna rijec, гебе predsjednik. Jelenine oci ne hoteći se okretoše na casovnik, što bijaše prama noj. Kazivaše tri i pedeset i pet. Cortis ustade. Sa svake strane od parlamenta, osim sredine, gledahu svi u n, u raznim položajima, od žive radoznalosti do prezirne nebrige i pretecne presude. U sredini, ćije su neke nadute osrednosti bile cule negove sarkazme, razgovarahu se i smijahu, uz prkos predsjednikova zvonca; radi čega Jelena zelena grizaše se za usne. On kao da cekaše mir, s tijelom prignutim nad klupom, o koju upiraše ruke. Predsjednik zazvoni još jednom i reče: — Govorite ipak, časni Cortisu. Isti čas Cortis poče: — Treba da zamolim parlamenat Zastade, tražeći riječ. Stavi jednu ruku na čelo, pa prihvati iznemoglim glasom: — Stane moga zdi'avja prinuđava me da, prije svega, molim parlamenat da mi bude blag. Zastade još jednom, da se možda u sebi napregne, da izazove na kušnu snagu duševnu i tjelesnu. Kao da negov glas bješe oživio kada reče: — Jamačno će parlamenat odgoditi danas svoje sjednice s toga ne mogu odgoditi jedno đjelo, koje smatram da sam dužan svojim biračima, svome zavičaju i sebi samome. — Prije nego izađem iz ove ograde možda za uvijek lvad reče možcla za uvijek, činaše se da ga izdaje glas, da mu se jezik zapliće. Izgovori još malo nerazum]ivih riječi, i bio bi se srušio na klupu da drugovi ne pritrčaše i ne uzdržaše ga. Cu se jedan krik iz tribune predsjedništva, ali se niko na to ne osvrte. Poslužnici i zastupnici stjecali su se oko klupe Cortisa, kojega odniješe odmali izvan dvorane. .lelena isprva ne bijaše razumjela, bila se prignula naprijed da razabere riječi koje joj se izmicahu. Ali videći pak gdje su susjedi pritrčali, videći ga gdje je klonuo u nihove