СРЂ

— 986 —

đivana skupštine. Naprotiv, javne tribune vrvjahu svijetom. Iz tribune senatorske Cienezzi cesto pogledaše na gospođe; nastojaše da ga vide, ali uzalud. Od jednom ministar umuče i sjede. Neki se žamor diže iz dna od dvorane, kao kad se oblak mulia na jednom digne s hrane. — Evo nas, reče kontesa Tarkvinija. Što racli Oortis? Cortis onoga easa stavjaše na klupu prekrštene ruke, a na ruke glavu. Nije bio nega red. Jedan drugi ministar ustade da prekaže nekakav izvještaj; pa za nim casni Magliani, koji je bio pitao samo da pocine pet minuta, nastavi svoj govor. Jelena je bila vrlo nemirna. Viđaše da se Cortis ćuti zlo; bojala se da ne će moći govoriti kako bi umio, te da će s toga moralno patiti. Bila bi htjela vidjeti ga da je ustao i da ide s bogom: Jutila se na one zastupnike, negove susjede, što se ne miću i ne pitaju ga da nije bolestan, što ga ne svjetuju da se uda)i. Dakle Cortis nema prijateja u čitavom parlamentu? Cežna je morila da ona siđe, da ga izvede na dvor. Pomišjaše ne bi li na koji način mogla zamoliti za to T-a. Pozajmi naočnike u jedne gospođe do sebe da ga ugleda, da mu namigne, ako je moguće, da dođe u tribunu. Ali prije pogleda Cortisa. U onom času neko ga pokuca po ramenima. On se trže, diže glavu. Sada ga Jelena mogne vidjeti lijepo u licu. Bijaše jako ražaren, možda za to što je stajao toliko vremena s glavom na klupi. Vidje ga gdje je izmijenio malo riječi s onim gospodinom što ga bješe dodirnuo i gdje maše glavom u znak ođricana; pak gdje je časkom pogledao put tribune, ne kazujući da je ikoga poznao te se polagano vratio u prijašni položaj. A onaj drugi ne govoraše mu više, ne vodaše ga odmah izvan parlamenta! T. bješe paž|iv na ministrov govor, ne gledaše nikada na tribunu. Jelena je gotovo htjela sići u ured u ulici „della Missione" i dati pozvati Cortisa. Ali ne: ako razmišja o svome govoru poziv ne bi bio zgodan. Mogla bi mjesto toga dozvati T-a? U toliko ministar dovrši svoj govor sred pjeskaiia i bravo. Zastupnici sa svih strana zgrtahu se oko nega. I u tribunama se mnogo čejadi micalo da izade. — Draga moja, reče kontesa Tarkvinija, dakle baš ne ćemo ići? Jelena ne odgovori; možda nije ni čula. Stajaše uspravna