СРЂ

— 1004 -

Jjrekršaj proti propisima pojeđinijeh poglav]a bio je kažnen novбапот globom; globe su išle na korist crkve (ХХХУ). Bratovštinom je upravjao kapituo, a ovaj se sastojao od gestalda, od dva degalda i dva suca, koji su se birali po većini glasova (per bnssolo e balle XVI).') Tuđin (stranac) nije mogao biti biran za casnika, niti je • imao pravo birana (IX). Ovo je isto naglašeno i u matrikuli stonskoj o presv. sakramentu, gdje je istaknuto, da taj običaj postoji kod svijeli bratovština u prejasnoj republici. K tomu učeni pisac Dr. K. Vojnović, u opasci na dno str. XXIX. pridodaje ovo: „Ovako isk}ucivane bijaše strogo provedeno od vlade u svakome području javnili posala od najvišega do najnižega stupna". Cavtatska je bratovština imala pravo da predloži arhijepiskopu popa, što je žejela dovesti za parolia. Odabrani se paroli nije mogao odreći paroliije, a da ne bi za tri mjeseca prije javio braći tu svoju namjeru. Isto tako i braća, kad ne bi bila zadovojna s parohom, imala su ga obavijestiti tri mjeseca unaprijeda (XXXIII). To je u glavnijem potezima sadržaj cavtatske matrikule; a što je uprav dalo povoda zavedeiiu bratstva sv. Nikole, lasno je dokueiti, kad se promisli, da su Cavtaćani bili uvijek odani pomorskomu životu,' 2 ) pak svaki pomorac na osobiti nacin štuje

') Kapituo po ital. capitolo, crkvena rijee za skiip kaluđera, koludrica i za zbor kanonika i braće. Tako se zove i mjesto, gdje se sakuplaju. Degaldo također ital. riječ, ali, čini mi se, pokvarena od decano. — U storiskoj se bratovštini nazivle degaono (V. Dr. Vojnović, op. cit. str. 12. i 13.); u onoj sv. Stjepana u Rijeci degano , a isto tako i na Lopudu (У. Dr. Vojnović, op. cit. str. 59, 66), a u nekijem stoji pravilno : decano. dok i bratovština sv. Đurđa ima svoje degalde (V. označeno mjesto, str. 86). Otac Appendini u poznatom djelu „Notizie istorico-criticlie" ecc. u jednoj opasci na str. 57. T. I. piše, da se decano kod seoskijeli bratovština zvao inače i kaznac. J ) Ako je istina, što nam starođavna legenda priča o Kadmu, onda je stalno, da su stari Partani (Epidauritani — današrii Cavtaćani) bili od pamtivijeka odani pomorstvu. Pa i kad je iza velike trešrie (1667.) opet oživlelo naše trgovačko brodovle, nalazimo prvoga kapetana, koji je u ono doba svoj brod odveo do Zmirne, jednoga Cavtaćanina, a taj je bio kapetan Ivazilari. Upor. Appendiai „Notizie istorico-critiche" itd. I. 225'.