СРЂ

— 972

velildh pređa!! — Još jedan primjer kako se kvari unutrašnost kuće božije u nas, to su oni neukusni tirolski drveni kipovi, ошаšteni u razne boje, uvijek „lijepo" rumeni, koji prijete da poplave lijepe naše crkve. A gdje su ti, u posleđiie vrijeme, proćesije s tim tirolskim bezukusnostima"? Zar ne vrijeda religiozni estetski osjećaj ono lulane nezgrapnoga kipa, koji treba da predstavja svetinu, nad glavama mnoštva? Tek u najnovije doba uveden je ovaj dalmatinski obieaj u naš klasicni grad. Stari su naši poštovali kipove svetaca, ali su i umjetnost cijenili, s toga nijesu otvarali vrata svojili crkava nevještoj i neumjetničkoj obradi lika onoga koga je Bog stvorio na svoju sliku i priliku. Nihov fini ukus nije dopuštao da se lcipovi provađaju placom. Možda ćeš mi reći: „Ра što kriviš Dubrovčane? Nijesu Dubrovčani krivi što popovi i fratri nemaju ukusa ni koliko vojnički genij koji, kvareći zidove i utvrđena našega grada, misli da vrši svoju kulturtragersku zadaću. Krivi popove, fratre, soldate i još dvojicu trojicu, a ne sve sebice nas Dubrovčane." A ja odgovaram pitanem: ,,Bi li se, u kojemu drago gradu na svijetu, s polovinom znacena što ga inia Dubrovnik, smjeli grditi i uništavati spomenici koji su svojina cijeloga naroda, a da se niko ne nade ni prstom da mrdne ? ..." Nedostatak osjećaja za umjetnost, za lijepim, indiferencija, apatija krivi su svemu ovome. Dopustiću ti da je kod pravih Dubrovčana više apatije , a kod drugih, kao kod onih te u naš Grad uvode tuđe običaje i kulturtragerske nakarade, da je više ignoracije i neosjećaria za ovim slavnim gradom i za spomenicima riegove prošlosti, sjajnim tragovima velike hegove duše. Eto, to ti dopuštam. Ali i nadodajem, da, ako bude ovako žalosno dale ići ukus i jubav umjetnička u našem Dubrovniku, nestaće i te razlike, i mi ćemo postati onakvi kakve nas žele oni stranci koji se u mantiji, u uniformi, ili u kaputu šetaju po našemu gradu, zamišjajući da su oni pozvati da ga prosvijetle, brišući iz nega sve što je uprav naše, jer se to kosi s niliovim nekim idealima i težnama. Na zdrav osnov koji je postavila historija, kultura i narod dubrovački litjeli bi oni navrnuti duh i težiie protiđubrovačke, protinarodne. S toga preziru sve što je specifično dubrovačko, odvraćaju narod naš