СРЂ

— 1070 —

kazat javni, kniževni i privatni život starijeh Dubrovcana. U jednu rijec, sve ono što je vrijedno da se sačuva. Ta za boga to nije bilo davno. Svega toga bilo je u Dubrovniku do nazad pedeset godina. Svega toga danas gotovo više nema: dijelom se prodalo strancima, dijelom je s nemara propalo. Niko se za to nije brinuo. Naš muzej ima bogatijeh zbiraka svakovrsnijeh životina, ptica i riba, a dubrovackijeh starina najmane. Da nije mara i nastojana zaslužnoga upraviteja našega muzeja, prof. Balda Kosića, ne bi ni toga bilo. Kad pak pogledate na ispucani plafon muzeja, povrli kojega se nalazi općinski zatvor, tada zbija treba uskliknuti: o tempora, o mores! U očuvanu dubrovačkijeh starina Dubrovčane niko nije priječio, što više, za to je bilo i ima sredstava. Imamo općinu, koja slobodno raspolaže novčanijem sredstvima; imamo inteligenciju, koja bi mogla razumjeti, što je Dubrovnik dužan učiniti. (Todišiiom subvencijom muzeju za nabavjane dubrovačkijeh starina, u trideset godina moglo se je dosta učiniti, kao i češćijem pozivom na građanstvo. Dubrovačkijeh starina nalazi se svuda, samo ne u Dubrovniku, osim onoga što se nije ni moglo ni smjelo bilo tajno prodati bilo pustiti da propane. Pođimo daje. Mnogo je nih reklo, da je mali stari Dubrovnik srazmjerno dao više glasovitijeh |udi nego veliki narodi i velike države. A gdje su grobovi tijeh velikana"? Gdje je dubrovački panteon? A ipak zna se i danas gdje su pokopani i gdje su čuvaju kosti nekolicine tijeh glasovitijeh luđi. Zna se gdje je pokopan Gundulić, Dordić, Bošković i drugi. Pa zašto da ne napravimo u Dubrovniku jedan skroman panteon, gdje će se malo po malo prenositi smrtni ostaci tijeh velikijeh Dubrovčana? Ne treba za to ni graditi nove zgrade. Imamo je već. I to staru i prastaru: klaustar Male Braće, tu bi se poput arkada u grobjima velikijeh gradova mogli prenijeti smrtni ostaci velikijeh Dubrovčana. Klaustar Male Braće za to je vrlo zgodan, a mislimo da se MM. PP. 00. Franevci tomu ne bi protivili, jer je sam manastir hihov dubrovačka