СРЂ

- 1097 —

„Nije moguće, da veledušno srce one carice zahtijeva od jednoga grada sa 7000 duša, ako ih je toliko, takav danak, koji bi težak bio glavnim gradovima, bogatijim i napučenijim, i da zahtijeva prolaz, koji bi oružanoga Turčina izazvao, te naprtio propast." Poslije malo vremena u ime kraja odgovori tajnik Boškoviću: »Vladalac se udostojao dati mi prikladne zapovijedi, koje bi dokazale onu posebnu naklonost, što je ima za vašu štovanu osobu«. Boškovićevo pismo bilo je poslano s preporukom u Petrograd. Nadaje je Bošković dao preporučna pisma za Beč i Petrograd posebnim u tu svrhu izaslanim dubrovačkim poslanicima, Puciću i Đordiću. Sva ova posredovana u korist Dubrovnika, kod kojih je ugled Boškovićev mnogo pripomogao, dovela su napokon do ugovora, uglavjena u Livornu, između Rusije i Dubrovnika. Republika obavezuje se čuvati neutralnost, za slučaj rata Rusije s drugom vlašću, i primiti u grad ruakoga konsula s dopustom da smije u svojem stanu imati crkvicu za sebe, za svoju porodicu i ruske podanike.') Bošković se osobito zanimao nastavom i stanem nauke u svome zavičaju. Kad je dubrovački kolegij bio predan u ruke Skolopa godine 1777. uz posebna pravila, on pisa vijeću: »Zahvajujem veoma radi prekrasnih zakona, koji su ondje, kako čujem, izdani na korist nastave, koju sam uvijek Jubio i negovao«. A drugim pismom preporučuje vijeću VI. knigu Farlatijeva Illyricum sacrum, koja sadrži povijest nadbiskupije i crkvene pokrajine dubrovačke i koju je negov prijatej Coletti izradio. Bošković je bio uvjeren, da će to djelo biti od velike koristi za domovinu i časno za vijeće, koje, po primjeru tolikih drugih vladalaca, primajući posvetu te vrsti, uzima u zaštitu kniževnika, koji je svoj trud uložio da je proslavi. Ovo bi bile samo u glavnijim tačkama zasluge Boškovićeve za dubrovačku republiku; u tome se on isticao gdje god bi mu se prigoda pružila, ili domovina imala od iiega potrebu. Lako se može shvatiti, kako je nemilo porazila republiku vijest o smrti ovoga dubrovačkoga genija. Zakjučkom vijeća držane su bile dne 21. maja 1787., u nazočnosti kneza i vijeća, u stonoj

') Cf. Rački. Rad 88.