СРЂ

— 1099 —

tiones bene utiliterque expediundis negotiis, quodque sui nominis celebritate novum patriae decus attulerit, post funebrem honorem in hoc templo cum sacro et laudatione publice delatum eiusdem templi curatores ех senatus consulto M. P. P. 1 ) I ovako se ugasi na obzorju učenoga svijeta jedna sjajna zvijezda; jedan od najslavnijih pobornika na poprištu znanosti XVIII stojeća; jedan od najumnijih sinova Dubrovnika. Bošković je bio čovjek opširnoga znana. Klasički izobražen zaronio je u jezik, kniževnost, starine rimskoga i grčkoga svijeta. Matematik, fizik, astronom ispitivao je sile prirodne, kretane tjelesa, materiju, svijetlo, pojave vazduha, zvijezde; pak je u svoj ovoj divnoj razlikosti prirode tražio jedinstvenost okom duboka filosofa. (Nastaviće se). ') Ruđeru sinu Nikole Boškovića, Covjeku prevelika uma, fllosofu i matematićaru, vrlo odličnom piscu izvrsnih djela, koja sadrže fizične, geometrijske, astronomske stvari umnožene mnogim rieg'ovim iznašašćima, članu giasovitih evropskili akademija, koji kao Isusovac i profesor u Rimu, po nalogu Benedikta XIV mnogim trudom, jedinstvenom umješnosću izmjeri jedan stepen zemajskoga kruga koji put sjevera prelazi preko papine zemje, u novoj tablici opisa sve položaje iste zemle, pokaza naćin da se opet učvrsti vatikanska kupola, da se luke jadranskoga i tirenskoga mora svedu na pravu visinu, da se odstrane vode te se razlijevaliu po polima. Poslat od Lućana Cesaru Franu I, velikom vojvodi toskanskom, da se odstrane rijeke s riihovih po]a, postiže, te bi po zasluzi uvršten u riihove patricije. Pozvan u Milan da poučava matematičke znanosti sagradi i uredi Bredsko opservatorije za promatrarie zvijezda. Nadživjevši ukinuće svoga reda u Parizu te postavši francuskim gradaninom vršio je povjerenu mu službu usavršavaria optike za pomorske svrhe uz bogatu platu pođijelenu mu od najhrišćanskijega vladara Luja XV. Uz ovo riegova vanrednom izdašnošću i lakoćom pjesništvo. Preduze više ućenih putovaria po Evropi. Svugdje se okiti prijatejstvom mnogih i milošću vlađara. Svugdje pokaza srce revno za hrišćanske kreposti i pravu vjeru. Iz Francuske vrativši se u Italiju kao starac, dok se mnogo trudaše oko dovršavaria i izdavaria posledriih djela te se pripremaše da počne nova i dovrši stai'a, pade u dugu bolest od koje i preminu u Milanu 13 februara 1787., proživješi 75 godina, 9 mjeseca, 2 dana. Ovome vrlo zaslužnom gradaninu za republiku, kojoj je često đjelima pokazao svoju vjernost, privedavši kraju đobi'o i korisno teške poslove kod stranih naroda i što je slovom svoga imena pridodao sjaju domovinskom, nakon posmrtnih časti u ovome hramu svečano i pohvalno iskazanim od naroda, upraviteli istoga hrama po odluci senatovoj ovaj spomenik lubavi postaviše.